Ukrajina je samo početak većeg rata u Europi? Tko se nije prestrašio Medvedeva može generala Mordvičeva
Za vrijeme rata jako je teško reći gdje završavaju legitimne izjave, a gdje počinje propaganda. Ta linija je poprilično mutna, naročito kad izjave dolaze od visokih i relevantnih dužnosnika. U ruskom slučaju propaganda radi prekovremeno, ali većinom je rezervirana za domaću publiku kako bi "specijalna vojna operacija", odnosno invazija na Ukrajinu, bila opravdana i eventualno poduprijeta.
Jasno, vrlo je teško reći koliko Rusa podržava rat u Ukrajini, a koliko ih mu se protivi. Nakon toga imamo još i veće podjele unutar ta dva velika kampa. Primjerice, među onima koji podržavaju ulazak vojske u Ukrajinu postoji cijeli spektar - jedni su frustrirani što Rusija nije proglasila opći rat i masovnu mobilizaciju, drugi pragmatično podržavaju rat, ali preferiraju što skorijI prekid neprijateljstva. Među ovima koji se pak protive ratu imamo opet brojne nijanse, od onih koji zastupaju klasičnu pacifističku liniju i protive se ratu u samoj osnovi do onih koji čak navijaju za ukrajinsku pobjedu. Jasno, ova skupina zbog nekoliko krivih izjava može završiti na robiji u današnjoj Rusiji (nema sumnje da i pro-ruski stavovi bivaju podjednako oštro sankcionirani i u Ukrajini!).
Govoreći o propagandi nekako prva asocijacija zapravo postaje bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev čije izjave su redovno "preko ruba", a najviše voli spominjati nuklearni holokaust. Kada je prvi put krenuo tim putem mnogi su se zabrinuli, možda čak pomislili da se Rusija sprema na nešto što bi dovelo do kraja povijesti - i to ne onog kojeg je Francis Fukuyama najavljivao početkom 90-ih!
No, nakon puno ponavljanja i upornog isticanja da se "nalazimo na rubu", mnogi više Medvedeva ne doživljavaju preozbiljno te sve ovo vide kao predstavu prilagođavanja na "novo rusko normalno", baš kao što je nekoć bio na Zapadu slavljen kao "pro-zapadniji" (za razliku od Putina).
Ali Medvedev je, kad govorimo o žestokim izjavama - i toj mutnoj liniji između propagande i deklaracije - možda samo "vrh ledenjaka". Pojedini TV kanali u Rusiji angažirani su u širenju propagande gotovo cjelodnevno, a zrcalna slika je i u Ukrajini.
TV kanali primarno ciljaju sredovječnu i stariju rusku publiku. Mlađi su dosta skeptični prema cijeloj ideji "vijesti preko televizije" te oni kroje svoje svjetonazore i stavove prema ratu preko društvenih mreža. Tamo isto ima "svega", iako se mora reći da najveću čitanost dobivaju kanali i blogovi koji su izrazito pro-ratno nastrojeni, često i daleko više od Kremlja. Primjer je Igor Girkin "Strelkov" koji je od nedavno u pritvoru nakon što je Kremlj odlučio "sasjeći" radikalniju struju (ponekad i doslovno, kao u slučaju Prigožina, vidi: Analiza: Ubojstvo Jevgenija Prigožina - epilog pobune koju nije mogao preživjeti). Anti-ratni glasovi također su prisutni na društvenim mrežama, no oni gotovo ekskluzivno, jasno, objavljuju iz egzila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
