Na prostoru Europske unije svaka članica, još uvijek, ima zasebnu vojsku, no, ukoliko se desi proces snažnije europske integracije u eri nakon Brexita, integracija vojske u veliku, zajedničku Europsku vojsku, biti će vjerojatno među prvim koracima.
Integracija vojske bila bi vrlo značajna stvar jer bi došlo do promjene aktualne obrambene paradigme Europe. Naime, iako još uvijek postoje nacionalne vojske, nije tajna da europskom obranom čvrsto dominira vojna organizacija NATO.
U NATO-u se nalaze ukupno 22 članice Europske unije, kao i četiri ne-EU zemlje u Europi - Albanija, Island, Turska i Norveška. Nadalje, tu su još i dvije prekoatlantske članice, Kanada i SAD.
Iako bi NATO, baš kao i EU, trebala biti organizacija temeljena na demokratskim odlukama između 28 članica, to nije slučaj. NATO je danas produžena ruka američke vanjske politike i vojni osiguravatelj primarno američkih ekonomskih interesa, a zatim i interesa slobodnog tržišta (dok se ti interesi poklapaju s američkim interesima).
Lako je dati argumente za postojanje Europske unije - tendencija stvaranja sve šireg i sve slobodnijeg tržišta je proces kojeg iziskuje današnji kapitalizam. No, kako opravdati postojanje NATO pakta? Dakako, postoje argumenti, ali u svojoj suštini ne zvuče lijepo i ne može ih se tek tako predstaviti javnosti. "Vojna zaštita američkih interesa" ne zvuči kao nešto oko čega bi se narodi Europe ujedinili.
SAD se nakon Drugog svjetskog rata postavio za zaštitnika slobodne i demokratske Europe štiteći je od širenja SSSR-a i socijalističkog bloka. U tu svrhu je, navodno, NATO stvoren. Je li NATO uspio u svojoj misiji? Itekako - SSSR nikada nije krenuo u vojni osvajački pohod na zapadnu Europu. Berlinski zid se raspao, a nedugo zatim i cijeli SSSR i cijeli istočni blok.
Od socijalističkog projekta na istoku Europe nije ostalo doslovno ništa. Sve zemlje bivšeg istočnog bloka usvojile su i kapitalizam i liberalnu demokraciju kao jedinu ideologiju. Dakako, među novim kapitalističkim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka postoje razine lojalnosti trijumfalnom Zapadu. Neke manje zemlje postale su potpuno lojalne dok se kod većih i snažnijih taj proces nije desio. Tako danas imamo Rusiju, zemlju koja je također prešla na kapitalizam i demokraciju, ali nije postala lojalna Zapadu. Ne čudi kako zbog toga taj isti Zapad kritizira i ruski kapitalizam i rusku demokraciju.
No, jesu li ne posve idealni aspekti ruske ekonomije i njene demokracije razlog zbog kojeg NATO i dalje treba postojati? Da - ako je cilj Rusiju u konačnici ipak učiniti lojalnom, u istoj mjeri kao što su lojalne i male državice bivšeg istočnog bloka.
Mnogima je dobro poznata priča o dogovoru između SAD-a i SSSR-a za vrijeme vladavine Mihaila Gorbačova, zadnjeg predsjednika SSSR-a, koji je pristao na mirno u...
Integracija vojske bila bi vrlo značajna stvar jer bi došlo do promjene aktualne obrambene paradigme Europe. Naime, iako još uvijek postoje nacionalne vojske, nije tajna da europskom obranom čvrsto dominira vojna organizacija NATO.
U NATO-u se nalaze ukupno 22 članice Europske unije, kao i četiri ne-EU zemlje u Europi - Albanija, Island, Turska i Norveška. Nadalje, tu su još i dvije prekoatlantske članice, Kanada i SAD.
Iako bi NATO, baš kao i EU, trebala biti organizacija temeljena na demokratskim odlukama između 28 članica, to nije slučaj. NATO je danas produžena ruka američke vanjske politike i vojni osiguravatelj primarno američkih ekonomskih interesa, a zatim i interesa slobodnog tržišta (dok se ti interesi poklapaju s američkim interesima).
Lako je dati argumente za postojanje Europske unije - tendencija stvaranja sve šireg i sve slobodnijeg tržišta je proces kojeg iziskuje današnji kapitalizam. No, kako opravdati postojanje NATO pakta? Dakako, postoje argumenti, ali u svojoj suštini ne zvuče lijepo i ne može ih se tek tako predstaviti javnosti. "Vojna zaštita američkih interesa" ne zvuči kao nešto oko čega bi se narodi Europe ujedinili.
SAD se nakon Drugog svjetskog rata postavio za zaštitnika slobodne i demokratske Europe štiteći je od širenja SSSR-a i socijalističkog bloka. U tu svrhu je, navodno, NATO stvoren. Je li NATO uspio u svojoj misiji? Itekako - SSSR nikada nije krenuo u vojni osvajački pohod na zapadnu Europu. Berlinski zid se raspao, a nedugo zatim i cijeli SSSR i cijeli istočni blok.
Od socijalističkog projekta na istoku Europe nije ostalo doslovno ništa. Sve zemlje bivšeg istočnog bloka usvojile su i kapitalizam i liberalnu demokraciju kao jedinu ideologiju. Dakako, među novim kapitalističkim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka postoje razine lojalnosti trijumfalnom Zapadu. Neke manje zemlje postale su potpuno lojalne dok se kod većih i snažnijih taj proces nije desio. Tako danas imamo Rusiju, zemlju koja je također prešla na kapitalizam i demokraciju, ali nije postala lojalna Zapadu. Ne čudi kako zbog toga taj isti Zapad kritizira i ruski kapitalizam i rusku demokraciju.
No, jesu li ne posve idealni aspekti ruske ekonomije i njene demokracije razlog zbog kojeg NATO i dalje treba postojati? Da - ako je cilj Rusiju u konačnici ipak učiniti lojalnom, u istoj mjeri kao što su lojalne i male državice bivšeg istočnog bloka.
Mnogima je dobro poznata priča o dogovoru između SAD-a i SSSR-a za vrijeme vladavine Mihaila Gorbačova, zadnjeg predsjednika SSSR-a, koji je pristao na mirno u...
