U potrazi za ocem stoicizma: Da bi stasali Seneka i Marko Aurelije kojima se svijet iznova divi, ali i rano kršćanstvo, morao je postojati genijalni um, Zenon Kitijski, koji će biti u stanju brodolom života pretvoriti u najljepšu transformaciju
FOTO: "Brodolom", Francis Danby, oko 1850. (javna domena) Neke stare filozofije s lakoćom preskaču stoljeća i milenije, ravno u našu sadašnjost, kao da je sve to vrijeme između bila samo pauza. Naravno, postoji očito nešto i u našoj aktualnoj stvarnosti što nas čini podobnima za prihvaćenje drevnih mudrosti.
Da moderan život nema tendenciju biti težak i krajnje nepredvidljiv, koliko bi nam rezonirale drevne ideje koje mogu umanjiti teret takvih izazova? A stoicizam je ultimativna ideja sa nošenje sa svakim teretom.
U vrijeme naše permanentne tehnološke revolucije upravo je stres stalne promjene onaj koji nas često izbacuje iz "ravnoteže". Skoro svi antički filozofi, od istoka do zapada, propagirali su da je promjena nešto nezaustavljivo i trajno. Točno, ali promjene u njihovo doba ipak su imale određen ritam, bile su sagledive. Godišnja doba su se mijenjala i vraćala na staro, ljudi su živjeli i umirali, ali ipak po jednoj predvidljivijoj putanji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
