25. veljače 2017, u popodnevnim satima, nepoznata osoba je s autom pregazila troje pješaka u njemačkom gradu Heidelbergu. Vozač, naoružan nožem je zaustavljen 150 metara od vozila i upucan od njemačke policije. Iako za sada nema naznaka da je islamistički motiviran, slučaj u poznatom studentskom gradu je odmah probudio strahove među stanovništvom da se dogodio još jedan teroristički napad, što se moglo vidjeti po reakcijama na socijalnim mrežama. Napad s kamionom na božićnom sajmu u Berlinu, napad sa sjekirom u vlaku u Würzburgu, samoubilački napad u Ansbachu, ranjavanje policijske službenice u Hannoveru, ubojstvo policajke u Berlinu, ubojstva američkog vojnika u Frankfurtu, porast radikalnog islamizma, policijske racije protiv salafista, povratak džihadista, dolazak milijun izbjeglica u zemlju, prisutnost operativaca Hezbollaha i Hamasa, aktivnosti kurdskog PKK-a itd. Svi ti događaji ukazuju da se Njemačka trenutno nalazi u opasnom stanju negiranja realne slike njezine nacionalne sigurnosti. Nakon Bruxellesa, Pariza, Nice, te ranije Londona i Madrida, islamističko motivirani teroristički napadi su počeli pogađati i njemačke gradove te se postavilo pitanje da li je Njemačka, desetljećima percipirana kao iznimno stabilna zemlja, prestala biti sigurna za njezine brojne građane.
'Svakodnevno dobivamo od dvije do četiri pouzdane informacije o planiranim terorističkim aktivnostima u zemlji. Trebamo priznati da živimo u situaciji drugačijoj od normalne.' izjavio je šef njemačke tajne službe, Hans-Georg Maaßen na konferenciji za medije. Netom nakon toga, tajna služba je objavila izvještaj u kojem se ukazuje na nagli porast radikalnog islamizma. Dok je 2013 njihova brojka iznosila stotinjak osoba, 2017 je porasla na preko 1600 osoba.
No pogled na prošlost nudi jednu drugačiju perspektivu. Njemačka je politička i ekonomska lokomotiva Europske unije s visokom reputacijom na međunarodnoj sceni. Zbog svoje prošlosti, rijetko sudjeluje u vojnim misijama, ali je u međunarodnim odnosima zauzela jedan pristup koji uključuje promicanje demokracije, state-buildinga, političke sigurnosti i ekonomskog razvoja. Država u središtu Europe je također jedna od najvećih donatora ekonomske pomoći zemljama u razvoju. Uzevši u obzir njezinu ulogu na globalnoj sceni kao i činjenice da je zbog ekonomske snage dom za milijune stranaca iz cijeloga svijeta moguće je razumjeti zašto je Njemačka postala čvorište gdje se susreću brojne relevantne skupine. Od think tankova i konferencija na temu globalnog terorizma, preko radikalnih salafista pa sve do operativaca Hezbollaha,Hamasa te kurdskog PKK-a, koji kroz razne dobrotvorne udruge i zaklade prikupljaju donacije, novače ljude te organiziraju mrežu ćelija spavača. Prividna iluzija Njemačke kao sigurne zemlje se još više raskrinkava kada se dodaju aktivnosti domaćih terorističkih skupina. 2011. godine. Njemačku je potresao jedan od najsnažnijih skandala u povijesti te zemlje.
Na površinu je isplivala neonacistička organizacija 'Nacional-socijalističko podzemlje' (NSU) koja je od 2000 do 2011 ostavila iza sebe 10 ubojstava, 14 pljački banaka, dva bombaška napada te ozljeđivanje preko 20 osoba. Skupina je epilog doživjela s javnim suđenjem u Münchenu jedinoj preživjeloj pripadnici Beate Zschäpe no skandal je poprimio još snažnije razmjere kada se otkrilo da je njemačka tajna služba uništila sve dokaze koji su je vezali za NSU nekoliko dana prije negoli su trebali biti predali državnom odvjetništvu. Uslijedili su otkazi šefa tajne službe i pojedinih regionalnih ureda te se u javnost pustila više puta korištena izjava o teškim propustima i zabrinutošću zbog gubitka povjerenja građana u tajnu službu. No osim uništavanja dokumenata, cijeli NSU proces je prekriven velom sumnji te je nastavio potresati njemačku i europsku javnost. Kontroverzni tragovi su se počeli nizati jedan za drugim. Od kontradikcija vezanih za dokaze, do iznenadnih samoubojstva ključnih svjedoka na dan kada su trebali dati izjavu, pa sve do otkrića da je jedan pripadnik njemačke tajne službe bio i sam neonacist te osobno svjedočio u jednome restoranu ubojstvu turskog državljanina od strane neonacističke skupine. I u tom slučaju se također pričalo o nedopustivim propustima bez da je itko za njih odgovarao.
No činjenica jest da iako živimo u izazovnim vremenima multipolarnog svijeta i globalnog rata protiv terorizma, političke napetosti nisu ništa veće negoli su bile za vrijeme Hladnoga rata. Naprotiv, snažna polarizacija svijeta na dva bloka je dovela političke tenzije sedamdesetih i osamdesetih godina do neviđenih razina. Rat u Vijetnamu, Yasser Arafat i palestinski terorizam, Irska republikanska armija, tenzije na Bliskom istoku, ratovi u Africi, jačanje komunističkih pokreta u Zapadnoj Europi predstavljaju neke od najnapetijih događaja moderne svjetske povijesti.
I u tom periodu, tadašnja Zapadna Njemačka nije bila pošteđena. Jedan od najpoznatijih domaćih terorističkih skupina je bila ljevičarska organizacija Baader Meinhof. Podržana od strane istočno-njemačke tajne službe Stasi, Baader Meinhof je na području Zapadne Njemačke ostavila iza sebe desetke mrtvih i ozlijeđenih. Skupina je u sklopu anti-imperijalizma surađivala s palestinskim skupinama poput Crnog Rujna koja je 1972 počinila masakr nad 11 izraelskih olimpijskih sportaša u Münchenu.
Tu je i bombaški napad od strane neonacista 1980. u Minhenu za vrijeme Oktoberfesta kada je ubijeno 13 i ranjeno preko 200 ljudi. Potom je 1985 je na aerodromu u Frankfurtu eksplodirala bomba u kojoj je ubijeno troje i ranjeno više od 40 osoba čiji počinitelji nikada nisu uhvaćeni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
