U Münchenu se sastavlja pregovarački stol: Na pomolu je velika revizija tko je na čijoj strani, ali američke oprečne izjave ne dozvoljavaju formiranje jasne slike

Europska politička elita, kad tu ubrojimo SAD, rijetko je izgledala toliko razjedinjeno po pitanju rata u Ukrajini kao što se moglo vidjeti danas u Münchenu. S jedne strane, iz Washingtona stižu pozivi na "hitne pregovore" s Moskvom, koji bi – prema nekima – mogli uključivati ozbiljne ustupke i Ukrajine, ali i Europe. S druge strane, europski dužnosnici (mnogi od njih) i dalje odbacuju bilo kakav "mir preko glave" Ukrajinaca. U središtu prijepora nalazi se nova američka administracija Donalda Trumpa, koja posljednjih dana šalje toliko proturječnih poruka da više nitko nije siguran drži li stranu Ukrajine ili zagovara ubrzani kompromis s ciljem okončanja rata - izgleda da ovisi od dužnosnika do dužnosnika!

Unutar same Bijele kuće prepoznaju se dvije suprotstavljene struje: jedna naginje prema real-politik, ona priznaje da "Ukrajina ne može vratiti sav okupirani teritorij" i da NATO neće primiti Kijev - tu je zatim i ona naizgled agresivnija, koja Rusiji prijeti "vojnim polugama pritiska" ako ne pristane na sporazum. U praksi to dovodi do kratkog spoja na velikoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. Europski lideri – osobito njemački i francuski – kao i ukrajinski predsjednik Zelenski, između redaka optužuju Trumpovu vladu da potajno dogovara mirovni plan i postavlja ih pred gotov čin. Estonska predstavnica Kaja Kallas, sada visoka dužnosnica EU-a za vanjsku politiku, pritom je posegnula za povijesnom analogijom: tvrdi da se radi o čistom "popuštanju agresoru" poput onoga iz 1938. upravo u Münchenu.

Zelenski je u nastupu bio iznimno izravan. Istaknuo je kako neće dopustiti "nikakav Münchenski dogovor o Ukrajini bez Ukrajine", podsjećajući da se baš u tom gradu jednom već komadalo tuđe teritorije, dok su se s govornica najavljivali "mir" i "razumijevanje". Upozorio je i da bi ulazak u "lažni mir" samo dao Rusiji prostor za pregrupiranje i nastavak ofenzive. Kancelar Scholz i predsjednik Macron jamče da Ukrajina neće ostati sama i tvrde kako će Europa inzistirati da Kijev sudjeluje u pregovorima. No dojam je da strahuju da bi se Trump mogao izravno dogovoriti s Putinom, a potom zaprijetiti obustavom američke vojne pomoći ako Zelenski odbije takve uvjete.

Situaciju je dodatno eskalirao američki ministar obrane Pete Hegseth, ustvrdivši kako je nerealno očekivati povratak svih okupiranih područja Ukrajini. Mnogi u europskim kuloarima to tumače kao golemi poklon Rusiji – i to, paradoksalno, prije nego što su pregovori uopće i počeli. Neizvjesnost je još narasla kad je potpredsjednik SAD-a JD Vance zamijenio temu rata pričom o "slobodi govora u Europi" i optužio europske elite da ignoriraju volju birača, aludirajući na to da se uoči njemačkih izbora ne bi smjelo "izopćavati" desnicu (AfD). U Europi je to doživljeno kao provokacija, jer se umjesto oštre osude Rusije, Vance obrušio na unutarnje probleme unutar EU-a, a Moskva je to spremno pretvorila u narativ o "do kraja razjedinjenom Zapadu".

U jednom trenutku je Vance zaprijetio i Rusiji, spominjući sankcije pa čak i mogućnost slanja američkih trupa u Ukrajinu ako bi Rusija odbila prihvatiti "sporazum koji jamči ukrajinski suverenitet". Iz Moskve su rekli kako očekuju pojašnjenje, ali izgleda da ih ne brine previše to što je rekao Vance. Drugim riječima, pripisali su te izjave potrebi da kaže i "nešto" oštro prema Rusiji jer u protivnom europski dužnosnici možda noćas ne bi spavali od šoka.

Rusija je u Münchenu ove godine formalno odsutna, no Kremlj je netom prije početka konferencije potvrdio dulji telefonski razgovor Trumpa i Putina, nazvavši ga "vrlo sadržajnim". Trump je pak najavio i sastanke u Münchenu tako da se možda netko iz ruskih redova i pojavi. To je sve skupa u ovom trenutku pomalo konfuzno i nejasno. Očito je da se iza kulisa diplomacija jako "zagrijava".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.