Turski parlament je uzavrio do svojih gornjih granica. U posljednja dva tjedna, turski parlamentarni zastupnici zasjedaju raspravljajući o amandmanima na ustav koji će ozbiljno narušiti samostalnost i moć zakonodavne vlasti. Nisu svi parlamentarni zastupnici prisutni, jer jedanaest članova prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP) su u zatvoru. Zajedno s kemalističkom Republikanskom narodnom strankom (CHP), HDP-ovci se suprotstavljaju prijedlogu reformi ustava, čiji je cilj uvođenje (polu)predsjedničkog političkog sustava, gdje bi predsjednik Recep Tayyip Erdogan uživao velike izvršne moći.
Sve se to događa u zemlji gdje još uvijek traje izvanredno stanje, a vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) kontrolira većinu velikih medija u zemlji. Oporbene stranke jedva dospijevaju do glasa javnosti, te se najviše oslanjaju na društvene mreže. Putem video sadržaja i slika oni pokazuju kako doista dolazi do glasovanja u parlamentu. Neki članovi AKP-a i Stranke nacionalističke akcije (MHP) javno pokazuju svoje glasove na tajnom glasovanju u procesu prijedloga reformi. Euforično i bahato, ovi zastupnici glasuju za oduzimanje vlastite moći i dodjeljivanje prava golemoj izvršnoj vlasti koja sada graniči s autokracijom. Neizbježno je tako usijana atmosfera dovela do fizičkih obračuna u parlamentu.
Prvo je 19. siječnja Aylin Nazliaka, poznata ljevičarska zastupnica, izvela svojevrstan performans, u kojemu se lisicama vezala za podij kako bi objasnila ultranacionalističkim pripadnicima MHP-a da ne smiju predati svoja parlamentarna prava. Nazliaka je nastojala stvoriti miran prosvjed na visoko simboličan način i time pomoći bespomoćnoj oporbi u blokiranju amandmana. Nošenjem lisica, Nazliaka je pokušala pokazati da bi se prihvaćanjem amandmana mogla slobodno zaključati vrata parlamenta. Nekoliko zastupnica AKP-a je reagiralo na Nazliaku, okružilo ju i počele se fizički obračunavati. U sveopćoj strci, nekoliko je zastupnica pretrpjelo ozljede, poput članice HDP-a Pervin Buldan, a druga članica te stranke je vučena po podu parlamenta za njenu kosu. Ozlijeđen je i poznati zastupnik CHP-a Safak Pavey, dok je Nazliaka uspjela snimiti svoje vrištanje koje je postalo gledano na društvenim mrežama. Posebno je borbena bila AKP-ova zastupnica Gökcen Enc. Njezine napade pohvalio je gradonačelnik Ankare Melih Gökcek, koji je prenio svoje čestitke na Twitter. Mediji su optužili za sve Nazlianku, a AKP-ovo izborno tijelo je pokazalo svoju razinu političke kulture seksualnim uvredama oporbenim političarkama i čestitkama zastupnici Enc.
I dok je predsjednica parlamenta, iz redova AKP-a, osudila divljanje po zakonodavnom domu, nitko nije pretrpio zakonske posljedice za svoje nasilne napade, unatoč tome što se ne radi o prvom takvom napadu na lijevo orijentirane zastupnice. Samo par dana prije, 11. siječnja, napadnuta je Fatma Kaplan Hurriyet, članica CHP-a, i to od svojeg AKP-ovskog zastupničkog kolege koji je nasrnuo na nju jer je slikala javno glasovanje tijekom tri kruga tajnog glasovanja u parlamentu. Fizički i verbalni napadi su snimljeni na kameri, ali nikakvih posljedica po njega nije bilo. Suspendiran je samo Garo Paylan, pripadnik armenske manjine i član HDP-a, jer je tijekom svog govora spomenuo armenski genocid. Paylan je govorio da su nekad kršćani činili 40 posto stanovništva Turske i bili proporcionalno predstavljeni u parlamentu, te da je pluralistički ustav zagovarao kršćanina; danas međutim kršćana ima manje od tisuću, što je čisti genocid. Kako je nastala vika u parlamentu, predsjednica parlamenta ga je zamolila da ispravi svoje riječi, s obzirom 'da nije bilo genocida u ovoj zemlji'. Paylan nije posustao, već je nastavio tvrditi da armenski narod zna što mu se dogodilo. Zbog toga je žestoko napadnut, optužen je da ranjava tursku naciju i govori jezikom armenske dijaspore. Drugi su ga podsjetili da nije parlamentarni zastupnik Armenije, već Turske. Na kraju su sve stranke, izuzev HDP-a, glasovale za suspendiranje Paylana, brisanje njegovih riječi iz parlamentarnog zapisnika i prijetnje MHP-a da će napustiti potporu AKP-u ako Paylan ne bude ozbiljno kažnjen.
Taj govor je na neki način bio uvod u desetu godišnjicu ubojstva armenskog turskog novinara Hranta Dinka, osnivača i glavnog urednika dvojezičnog tjednika Agos, koji je usred bijela dana ubijen 19. siječnja 2007. blizu svog ureda u središtu Istanbula. Njegov sprovod je bio određen revolt protiv religijskog nacionalizma, s 200 tisuća ljudi koji su u tišini pratili tužan zvuk armenskog duduka, da bi kasnije isticali poruku 'Svi smo mi Armenci' i 'Svi smo mi Hrant'. Bio je to povod suočavanja s prošlošću i istinom, za koju su Turci većinom slijepi. Deset godina kasnije, pitanje je da li je Turska bolje mjesto za Armence i sjećanje na povijest, a posebice na slobodu izražavanja misli i govora o genocidu.
Ali nisu samo Armenci na udaru. Početkom ove godine povedena je rasprava koja pokazuje da parlament neće imati nikakvog utjecaja na odluke izvršne vlasti. Predsjednik i vlada su predstavili niz zakonodavnih dekreta, čime je izbjegnuta bilo kakva parlamentarna rasprava. Dekret broj 680 zahtijeva da se svim pojedincima, koji su pod istragom na temelju jednog od osam članaka turskog kaznenog zakona, oduzme državljanstvo ukoliko se ne vrate u Tursku kroz 90 dana od dana podizanja optužnice. Time se Turska želi riješiti mnogih Gulenovih pristaša koji žive i rade u inozemstvu. Doduše, pitanje oduzimanja državljanstva postojalo je u Erdoganovom krugu i prije pokušaja državnog udara u srpnju prošle godine. Još je u travnju Erdogan najavio da je AKP odlučan u poduzimanju svih mjera, uključujući oduzimanja državljanstva podržavateljima terorističkih organizacija. Sada je taj prijedlog postao zakonom. Ironično, upravo je AKP poništio takav zakon 2009., jer je sličan dekret postojao za vrijeme vojne hunte u osamdesetima. Zbog tog zakona, 14 tisuća disidenata izgubilo je tursko državljanstvo. Erdogan je 2011. pozvao sve njih da se vrate kući. Sada će Erdogan pogaziti sve zbog čega ga je narod volio, ograničiti građanska prava i koristiti zakon kao pritisak i prijetnju pojedincima, te tako doista odvući Tursku iz bilo koje vladavine zakona.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
