Turski pregovori s talibanima imaju za cilj jačanje političkog utjecaja zemlje u Afganistanu, nadajući se da će to poboljšati njezin međunarodni položaj, pomoći u razvoju strategije prema Aziji i ograničiti priljev afganistanskih izbjeglica. Suradnja s Turskom o Afganistanu mogla bi pomoći EU-u da bolje upravlja migracijama iz potonjeg, ali ovaj novi pogled Ankare prema Kabulu krije i mnoge izazove.
Sredinom listopada ove godine, delegacija talibana predvođena privremenim ministrom vanjskih poslova Amirom Khan Muttaqijem otputovala je u Tursku kako bi razgovarala o izgledima bilateralne suradnje. Posjet je bio dio napora turskih vlasti tijekom posljednjih šest mjeseci da osiguraju da Turska zadrži prisutnost u Afganistanu nakon povlačenja SAD-a. Prvo su se usredotočili na pregovore sa SAD-om, koji su kulminirali sastankom predsjednika Joea Bidena i Recepa Tayyipa Erdoğana tijekom summita NATO-a u Bruxellesu u lipnju. Zatim, nakon pada Kabula u kolovozu, uključivali su se razgovori s talibanima preko Katara i Pakistana. Turska trenutno naglašava izravne kontakte s talibanima. To je izraženo Muttaqijevim posjetom i turskim prijedlogom da ministri vanjskih poslova neodređenih "muslimanskih država" odu u Afganistan. Pokušaj organiziranja šireg izaslanstva ima za cilj ne samo potvrditi tursku volju da se uključi u odnose s talibanima, već i raspršiti odgovornost za povećanje vidljivosti talibana u međunarodnoj sferi i potvrditi njihovu legitimnost.
Prisutnošću u Afganistanu Turska bi željela ojačati svoju poziciju naspram zapadnih saveznika, posebice Sjedinjenih Država. Nakon sastanka predsjednika, turski predstavnici nekoliko su puta govorili o mogućnosti podrške operaciji i zaštiti zračne luke Kabul nakon povlačenja američkih trupa. Turski političari nadaju se da će misija povećati njihovu sposobnost utjecaja na SAD i dovesti do poboljšanja bilateralnih odnosa. Cilj je bio bliže povezati interese Sjedinjenih Država i Turske kako bi se ograničio prostor Amerikanaca za intenziviranje sporova između država (npr. uvođenje dodatnih sankcija za tursku kupnju sustava S-400 od Rusije). Još jedna prednost misije bila je jačanje Turske u NATO-u. To bi saveznicima, posebice onima koji su posljednjih godina sumnjali u legitimnost njezina članstva u Paktu, pokazalo još uvijek veliku važnost države za euroatlantsku zajednicu. Turci su željeli nadograditi svoj dugogodišnji angažman u Afganistanu. Ne samo na iskustvu u zaštiti zračne luke u Kabulu, kojim se Turska gotovo od početka bavila u sklopu misije NATO-ovih međunarodnih sigurnosnih snaga za potporu (ISAF) pokrenute 2001. godine, već i na dobrom imidžu države među Afganistancima. To je rezultat uglavnom neborbene prirode turske prisutnosti u Afganistanu i humanitarnih aktivnosti zemlje, poput izgradnje škola, bolničke infrastrukture, cesta, bunara i sanitarnih objekata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
