Od ranih 2000-ih, istraživanje i otkrivanje prirodnog plina u obalnim poljima nekoliko zemalja istočnog Mediterana pridonijelo je ionako složenoj geopolitici regije. U početku je postojala nada da će novootkriveni resursi i njihov transport potaknuti suradnju među državama, ali umjesto toga dodatno su pogoršali nesigurnost u regiji. Ova geopolitika na kraju je dovela do stvaranja dva pola: Grčke, ciparskih Grka, Izraela i Egipta na jednom kraju i Turske na drugom. Razina regionalnog natjecanja za moć povećana je sudjelovanjem izvanregionalnih sila, uglavnom Sjedinjenih Država i Rusije. Iako je Moskva konsolidirala svoju prisutnost u regiji svojim položajem u Siriji, kao i odnosima s nekoliko priobalnih država, Washington, tradicionalna vanjska sila u regiji, angažirao se u nastojanju da ograniči ruski utjecaj. Kao rezultat toga, istočni je Mediteran postao visoko militarizirana regija. Pojava energetske politike istočnog Sredozemlja potaknula je daljnje sudjelovanje Turske i njezin nedavni potez da s Libijom potpiše sporazum o razgraničenju mora kako bi se zaobišle ostale zemlje. Tada je važno istražiti motivacij...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se