Glavno ime koje se danas spominje u europskim medijima svakako je Alexis Tsipras, vođa ljevičarskog bloka Syriza, koji je dobio mandat od predsjednika da pokuša oformiti novu vladu. Prema svemu sudeći, to se neće dogoditi. Tsipras se sastao s vođama Pasoka i Nove Demokracije, no već nakon nekoliko sati razgovora obje strane su ustanovile kako je koalicija nemoguća. Podsjetimo, upravo Pasok i Nova Demokracija dale su svoj "potpis" na mjere štednje, uzimanje novih kredita i rezanje budžeta. Syriza je osvojila znatan broj glasova upravo zbog kampanje protivljenja svim navedenim mjerama.
Tsipras je jučer potvrdio kako su pregovori propali. Grčki predsjednik sada je dao mandat Evangelosz Venizelosu, vođi Pasoka, da se i on okuša u formiranju Vlade, prenosi BBC. No, sasvim je jasno, taj pokušaj će također propasti jer bez povezivanja Syrize i kampa Pasok i Nove Demokracije, nema niti šanse za formiranjem vlasti. To bi značilo da će se u Grčkoj ponoviti parlamentarni izbori sredinom idućeg mjeseca.
Teoretski bi postojala mogućnost formiranja totalne ljevičarske vlasti u Grčkoj, no za tu opciju na stranu Syrize bi morala stupiti Komunistička Partija KKE, što ona strogo odbija. Zbog takvog stava mnogi danas kritiziraju KKE da "nisu spremni na kompromise", da "ne žive u stvarnosti" itd.
No, da li je zaista tako? Činjenica je da je Syriza protiv mjera štednje, no njihov program malo je i "preopširan" po tom pitanju - u prvom redu ne spominju što bi Grčka trebala konkretno napraviti sada kada su već pristali na određene mjere? Syriza se zalaže za ostanak Grčke u EU, no jasno je kako nema teorije da će u takvom scenariju grčki stanovnici uspjeti izbjeći daljnju represiju koja se nad njima vrši upravo iz centara moći te iste EU.
KKE možda i jest "starog kova", no nije "staljinistička partija" kako je neki ovih dana nazivaju. Činjenica je da se radi o poprilično reformiranoj socijalističkoj stranci, unatoč tome što neke očito u oči bode "komunistička". Komunističke partije, u pravom smislu te riječi, generalno ne sudjeluju na parlamentarnim izborima nego se zalažu za revolucionarni prevrat u militantnoj pobuni radničke klase - činjenica da KKE već dugi niz godina svoja politička uvjerenja direktno "nameće" putem glasačkih kutija, trebalo bi biti sasvim dovoljno da se stranku prestane klasificirati u onim terminima koji joj jednostavno ne pripadaju.
No, da se radi o stranci koja je - za sada - itekako dosljedna svojim idealima, ta konstatacija svakako stoji. U posljednjem proglasu pod nazivom "Za ljude koji pate 'lijeva Vlada' je brod koji tone" njihov Centralni Komitet se detaljno očitao po pitanju zašto ne žele sa Syrizom ići u koaliciju:
Prema prijedlozima A. Tsiprasa radnici će i dalje morati plaćati znatan dio duga za kojeg nisu odgovorni. Stanovnicima treba ukidanje duga. U isto vrijeme ostavlja se slobodan prostor daljnoj privatizaciji i implementaciji anti-radničkih mjera od strane kapitalista. Ništa se ne govori o reakcionarnim promjenama koje su uvedene u zdravstvo, obrazovanje i druge javne službe.
Također vlada i apsolutna šutnja po pitanju trajnih obveza prema NATO savezu na koje je grčka vlada pristala. Ništa se ne govori o imperijalističkim planovima za intervenciju na istočnom Mediteranu. Ovo je tipično za Syrizu i njihovo podilaženje vladajućoj klasi i međunarodnim elitama.
Narod mora prestati slušati one koji nam govore kako je "EU jedini put". Borba će se odvijati u Grčkoj, a ne u EU. Pritom treba navesti i kako "europski vjetar promjene" koji navodno donosi Hollande, nije u interesu naroda, nego samo monopola koji žele apsolutnu vlast nad svim narodima".
Na ovakve i slične proglase KKE-a, pogotovo sada, dolazi niz kritikama u stilu "pustite sada imperijalizam, pa nije ovo 1917" i sl. Ne, ovo svakako nije 1917, no one političke opcije i osobe koje svim silama žele izbaciti imperijalizam i slične teme iz političkog diskursa očito to čine s razlogom.
Koja je u konačnici ponuda na stolu? Sektaštvo ili oportunizam?
Problem je slijedeći - ako bi KKE stala na stranu Syrize, jasno je kako bi Syriza imala dominantnu riječ u toj Vladi. Što ako se ispostavi da Syriza zaista želi nastaviti više-manje "sve po starom"? Koju onda opciju Grci imaju? Zlatnu Zoru? KKE svakako jest u političkom smislu "sektaška" stranka, no još uvijek iza sebe ima taj element da nisu koaliranjem izvršili devijaciju vlastitih političkih ciljeva.
Kakava će zaista biti Syriza kada, i ako, dođe na vlast, tek preostaje da vidimo. No, očito je kako u KKE smatraju da će se raditi o jednoj oportunoj politici koja će se u konačnici pokoriti međunarodnim financijskim elitama koje su itekako snažne. Iz te perspektive KKE možda vide i svoju najveću šansu - očekuju da će novoformirana vlast uskoro kolapsirati, a glasači - koji još uvijek nevoljko daju glasove njihovim idejama - tada bi se mogli okrenuti upravo njima.
Ipak, sve su to zaključci na temelju logičnog promatranja aktualnih konstelacija snaga u zemlji, no grčki slučaj je nemoguće promatrati samo kroz taj okvir. U svakom trenutku iznad spomenutih stranaka stoji ogroman međunarodni ekonomski i politički interes da se Grčkom upravlja onako kako je već odlučeno. Diljem Europe se vodi priča o "ukidanju mjera štednje" - stanovnici, glasači, radnici... svi bi s oduševljenjem dočekali takve vijesti. No, jesu li te vijesti ujedno i dobre vijesti? Što ako su "mjere štednje" bile tek poligon za opću anti-radničku revoluciju? Jer nisu samo spomenute mjere ono što se ovih mjeseci događalo u Europi, iza kulisa su zgažena i trajno uništena brojna radnička prava - možda su do sada ista već u tolikoj mjeri eksterminirana da je pojedinim državama zaista i vrijeme da se od mjera odustane i krene ponovno sa zapošljavanjem, proizvodnjom, obnovom... no, pod kakvim uvjetima za radnika?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
