Mandat Donalda Trumpa u Bijeloj kući (ili prvi ili "prvi i posljednji") polako se bliži kraju, a u neku ruku se još nismo pomakli s početka. Još uvijek cijela ta priča oko Trumpa u Bijeloj kući zvuči pomalo nadrealno, a ako osvoji još jedan mandat zvučat će tako i dalje. Jer neke stvari nisu se promijenile još od prvog dana, ne samo njegovog mandata već i početka same predsjedničke kampanje još u ljeto 2015. godine. Otkako se spustio na govornicu pokretnim stubama u Trump Toweru mnogi su se pitali je li riječ o stvarnom planu ili nekakvoj šali.
Naučio je Trump i puno ranije da je baš to dobitna kombinacija, možda ne bilo gdje u svijetu, ali u Americi (koja je i inače "svijet za sebe") svakako. Svi njegovi potezi smješteni su negdje na tanku liniju između stvarnosti i fikcije, ozbiljnosti i parodije. I on to radi namjerno. To je osnovni element Trumpove "genijalnosti" koja ga vodi prema pobjedama. On igra šah sa svojim pravilima, sebe pretvara u onog kojem je dozvoljeno da napravi krivi potez uz mogućnost vraćanja figure natrag s "pardon, nisam mislio to, evo što sam mislio...".
Za sve druge postoje jasna pravila. Nakon "poteza" nema kajanja, ali ne i za Trumpa. I nije to nešto što je njemu dato, to je nešto što si je on sam uzeo. To mu daje enormnu fleksibilnost po pitanju... svega zapravo. On sam proučava sebe, odnosno reakciju na vlastite nastupe, a potom ih korigira "kao da se ništa nije dogodilo". To radi od početka mandata, a ovih dana možda čak i više nego uobičajeno. Nedavno je tako nastupio i po pitanju koronavirus krize. Inicijalno je nastupio slično kao brazilski Bolsonaro, odbacujući sve, da bi kasnije javno pozvao na nošenje maski itd.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.