Vijest da se Donald Trump sprema za novu predsjedničku kandidaturu 2024. godine, djeluje puno uvjerljivije nego teza da stoji iza ubojstva iranskog znanstvenika Mohsena Fakhrizadeha, kako bi izazvao rat i silom ostao na vlasti. Budući da ove dvije namjere uvelike isključuju jedna drugu, nijedna se ne može uzeti zdravo za gotovo. Da bi se moglo procijeniti što je istina, treba se najprije obratiti pažnja na ono što radi i govori Trump. Od Trumpa se nije niti moglo očekivati da će rutinski odigrati ulogu "hromog patka" (lame duck), pa čak i da su izbori prošli uobičajeno glatko, a nisu.
Samo dan prije spomenutog ubojstva Trump je na pressici u Bijeloj kući iznio jako zavodljive argumente glede svojeg poraza i Bidenove pobjede na izborima. Rekao je da Joe Biden nije kandidat za kojeg bi glasalo 80 milijuna Amerikanaca, za kojeg bi glasalo više afroameričkih građana, nego za Baracka Obamu, te da je on sam dobio 11 milijuna više glasova nego 2016. kada je pobijedio ispred Hillary Clinton. Trumpu se svašta može prišiti, ali ne i da su mu ovo loši argumenti.
Nad ovim što tvrdi Trump mogli bi se zamisliti i vrhovni suci kada budu razmatrali tužbe koje je podnio tim njegovih odvjetnika. Zašto da ne, doista je intrigantno. Nisu Trump i Rudy Giuliani naivci, nego lukavi bogataši s Manhattana. Sigurno imaju bolje ideje od napada na Iran ili izazivanja građanskog rata. Glavno im je da Trump ostavi u javnosti nezaboravan dojam pravednika koji se do kraja civilizirano borio, a onda na kraju, kao moralni pobjednik odstupio zbog ljubavi prema narodu i državi. Što bi moglo bolje od toga preporučiti Trumpa za republikanskog kandidata na izborima 2024. godine?
Ako doista želi ponovo biti predsjednik njemu je važnije da iz Bijele kuće ode kao pravednik, ako već mora otići, nego ostaviti dojam militantnog luđaka koji će nastaviti rat, ako ga se ponovo izabere predsjednikom za četiri godine. S druge strane Demokratska stranka i mediji, koji su proglasili Joe Bidena predsjednikom, imaju motiva prikazati Trumpa ludim i opasnim i oteti mu moralnu pobjedu, što je također razumljivo. Nije svejedno hoće li Biden ući u Bijelu kuću 20. siječnja kao heroj koji spašava svijet od rata, ili kao sumnjivac, čija je pobjeda na izborima ostala nerazjašnjena. Doista, kako je moguće da je Biden dobio više afroameričkih glasova od Obame?
Trump ustrajava u svojem nepriznavanju izbornih rezultata dok ne dođe službena potvrda, gradeći istodobno sebi poziciju za narednu kandidaturu. To ima više smisla, nego teorija da je podivljao od bijesa, pa hoće na brzinu zaratiti sa Iranom kako bi ostao na vlasti. Naravno, ne može nestati sumnja da iza atentata na Fakhrizadeha ipak stoje američke obavještajne službe. Međutim, prerano je tvrditi da li je Trump kriv ili nije, ali nije prerano zaključiti ...
Samo dan prije spomenutog ubojstva Trump je na pressici u Bijeloj kući iznio jako zavodljive argumente glede svojeg poraza i Bidenove pobjede na izborima. Rekao je da Joe Biden nije kandidat za kojeg bi glasalo 80 milijuna Amerikanaca, za kojeg bi glasalo više afroameričkih građana, nego za Baracka Obamu, te da je on sam dobio 11 milijuna više glasova nego 2016. kada je pobijedio ispred Hillary Clinton. Trumpu se svašta može prišiti, ali ne i da su mu ovo loši argumenti.
Nad ovim što tvrdi Trump mogli bi se zamisliti i vrhovni suci kada budu razmatrali tužbe koje je podnio tim njegovih odvjetnika. Zašto da ne, doista je intrigantno. Nisu Trump i Rudy Giuliani naivci, nego lukavi bogataši s Manhattana. Sigurno imaju bolje ideje od napada na Iran ili izazivanja građanskog rata. Glavno im je da Trump ostavi u javnosti nezaboravan dojam pravednika koji se do kraja civilizirano borio, a onda na kraju, kao moralni pobjednik odstupio zbog ljubavi prema narodu i državi. Što bi moglo bolje od toga preporučiti Trumpa za republikanskog kandidata na izborima 2024. godine?
Ako doista želi ponovo biti predsjednik njemu je važnije da iz Bijele kuće ode kao pravednik, ako već mora otići, nego ostaviti dojam militantnog luđaka koji će nastaviti rat, ako ga se ponovo izabere predsjednikom za četiri godine. S druge strane Demokratska stranka i mediji, koji su proglasili Joe Bidena predsjednikom, imaju motiva prikazati Trumpa ludim i opasnim i oteti mu moralnu pobjedu, što je također razumljivo. Nije svejedno hoće li Biden ući u Bijelu kuću 20. siječnja kao heroj koji spašava svijet od rata, ili kao sumnjivac, čija je pobjeda na izborima ostala nerazjašnjena. Doista, kako je moguće da je Biden dobio više afroameričkih glasova od Obame?
Trump ustrajava u svojem nepriznavanju izbornih rezultata dok ne dođe službena potvrda, gradeći istodobno sebi poziciju za narednu kandidaturu. To ima više smisla, nego teorija da je podivljao od bijesa, pa hoće na brzinu zaratiti sa Iranom kako bi ostao na vlasti. Naravno, ne može nestati sumnja da iza atentata na Fakhrizadeha ipak stoje američke obavještajne službe. Međutim, prerano je tvrditi da li je Trump kriv ili nije, ali nije prerano zaključiti ...
