Trump iz temelja mijenja poredak koji traje već skoro 100 godina: "Dan oslobođenja" otvara eru radikalnog izolacionizma i globalnih carinskih ratova, novu blokovsku podjelu svijeta, ali pobjednici mogu postati oni koje SAD smatra suparnicima

Trumpovo dramatično proglašenje "Dana oslobođenja" (Liberation Day) 2. travnja 2025. predstavlja najnoviji i dosad najopsežniji val carina koje Sjedinjene Države uvode na raznoliki spektar uvoza. Dok je Trump u prvom mandatu ponekad prijetio golemim carinama, sad je očito odlučan svoje prijetnje provesti u djelo bez previše iznimaka za američke saveznike i partnere. U središtu je zamisao da se SAD "oslobodi" nepoštene svjetske trgovine i djeluje, kako Trump tvrdi, "uzajamnim" carinama protiv svih zemalja koje tobože iskorištavaju američko tržište. Koristi i žestoki populistički narativ – tvrdeći da će prihodi od carina izravno ići američkim građanima kao svojevrsna "kompenzacija". Kritičari, međutim, upozoravaju kako će ta "kompenzacija" jedva neutralizirati porast cijena koji obično prati namete te veličine!

Središnja točka "Dana oslobođenja" jest univerzalna 20% carina na većinu proizvoda izvana, zajedno s već specifično uvedenim carinama od 25% na uvozne automobile i dijelove, te održavanjem ranijih mjera protiv Kine, čelika i aluminija... Time Trump želi obuhvatiti gotovo cjelokupan američki uvoz. Prema tvrdnjama Bijele kuće, takva nova carinska strategija ciljano će "uzvratiti" državama koje su desetljećima navodno nakrcavale trgovinske prepreke za američku robu. No zapravo se radi o potezu neslućenih razmjera: i sam Trumpov tim predviđa da bi 20% carina na "trilijune dolara" uvoza mogla kumulativno prikupiti oko 6 bilijuna dolara – golemi iznos koji odmah izaziva sumnju kod ekonomista, jer će dio tog troška pasti upravo na američke potrošače i kompanije.

Trump "Danom oslobođenja" nastavlja ideju da SAD mora iskoristiti svoju golemu kupovnu moć i "oružje carina" za ostvarivanje vlastitih geopolitičkih ciljeva. Ovaj put, međutim, nema suzdržanosti koja se mogla primijetiti u njegovu prvom mandatu: tada je, recimo, iznimno moćna auto-industrija EU-a bila pod prijetnjom carina, ali su pregovori i razne iznimke odgodili tu mjeru. Sad će ona stupiti na snagu ovog tjedna (25% na uvoz automobila), a većina saveznika – poput Kanade, Meksika, Japana i Južne Koreje – nema jamstvo da će ih SAD poštedjeti. Otpor se stoga munjevito kristalizira: Europska unija jasno poručuje da će odgovoriti protu-carinskim paketima, dok Kanada i Meksiko, američki partneri u USMCA sporazumu, prijete carinama na poljoprivredne i druge istaknute američke proizvode. Kinesko tržište je ionako već u povišenom carinskom sukobu s Washingtonom – nakon što je Trump početkom 2025. podigao sve kineske carine na 25% – i spremno je, kako navode njihovi dužnosnici, odmah uzvratiti dodatnim nametima na uvoz iz SAD-a.

Taktika "svima sve" nije više tek trgovinska polemika, nego izravno rušenje temeljnih načela liberalne svjetske trgovine koju je, paradoksalno, Washington desetljećima nametao. Nekad su SAD bile promotor globalnog slobodnog tržišta, no Trump svoju politiku nastoji prepakirati u patriotsko slavlje "ekonomske neovisnosti", tvrdeći da je upravo radništvo u SAD-u u proteklim desetljećima najviše propatilo od deindustrijalizacije i uvoza jeftine robe (što svakako ima istine). Pritom se poziva na simbole poput radnika u čeličanama i automehaničarskim pogonima. S druge strane, to stvara zbrku u američkoj poslovnoj zajednici, pogotovo među kompanijama koje ovise o globalnim lancima opskrbe. Mnogi industrijski divovi već upozoravaju da će se nabavni dijelovi (motori, čipovi, čelični lim) morati plaćati skuplje, što će zatim prebaciti teret na krajnje kupce (kako to uvijek biva) i dovesti do inflatornog pritiska.

Upravo taj inflatorni potencijal postaje ključna ekonomska kontroverza. Oni koji podržavaju Trumpa – dijelom i neke sindikalne organizacije u metalurškim ili automobilskoj industriji – smatraju kako se domaća proizvodnja napokon može revitalizirati, osobito ako nova administracija novcem prikupljenim carinama subvencionira "povratak" pogona u SAD. Međutim, u proteklim godinama takve su se nade često razbijale o složene realnosti globalnog tržišta, gdje se često ispostavlja da zaštitne carine istodobno stvaraju domino-efekte – saveznici odgovaraju protumjerama, prodaja američkih proizvoda u inozemstvu slabi, a troškovi života rastu kod kuće. Podsjetimo, ni u prošlom krugu Trumpovih carina (2018.–2020.) trgovinski deficit SAD-a nije se znatno smanjio, nego je u nekim razdobljima čak narastao, što pokazuje da široke namete nije lako pretvoriti u stvarno "pravedniju" trgovinu.

Inozemni odgovor ovaj put izravno pogađa i europske partnere, ponajprije Njemačku, koja goleme prihode ostvaruje na izvozu automobila u SAD. Berlinski i briselski dužnosnici najavljuju stroge protumjere, nastojeći izbjeći dojam da "kleče" pred američkim pritiscima. Francuska, koju Trump često proziva zbog subvencija i europskih poljoprivrednih kvota, zauzela je još oštriju retoriku – smatra da SAD sebično diktira uvjete i da to "slabi euroatlantsko jedinstvo". Kanada i Meksiko također su obznanili da će, uzvraćajući carinama na američke proizvode (primjerice, prehrambene artikle i meso), braniti svoje interese, unatoč tome što su s Washingtonom potpisali sporazum USMCA. Nezadovoljstvo raste i u Aziji: Japan i Južna Koreja se osjećaju izigrano jer su ranije zaključili određene dogovore sa SAD-om upravo kako bi izbjegli slične namete.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.