Tripoli ponovno na rubu ponora: Kako novi sukobi najavljuju konsolidaciju moći, uvlače Tursku i Egipat te prijete dubljim raspadom Libije
Stanje u libijskoj prijestolnici Tripoliju ponovno se dramatiziralo nakon što je došlo do najtežih sukoba u posljednjih nekoliko godina. U epicentru borbi našli su se 444. brigada, koja je lojalna premijeru Abdulhamidu al-Dbeibahu, i specijalna postrojba Rada. Događaji su eskalirali nakon ubojstva utjecajnog vođe milicije Abdalghanija al-Kiklija, zvanog Ghaniwa, čija je organizacija (tzv. Stabilization Support Apparatus – SSA) godinama kontrolirala južne dijelove Tripolija. Odmah potom su snage 444. i 111. brigade, obje naklonjene al-Dbeibahu, zauzele veći dio teritorija te milicije. Na taj je način premijeru ujedno osigurana veća kontrola nad prijestolnicom, no suprotstavljena strana Rada ostala je posljednji jaki igrač koji ne djeluje pod izravnim al-Dbeibahinim okriljem. Zbog toga se sukob proširio na više gradskih četvrti, a civili su se u velikom broju našli zatočeni u zonama gdje se izmjenjuje intenzivna pucnjava iz lakog i srednjeg oružja.
Ulične borbe i dalje traju u pojedinim područjima, unatoč činjenici da je Vlada nacionalnog jedinstva (GNU) proglasila primirje i naredila razmještanje "neutralnih postrojbi". Međutim, o kakvoj je "neutralnosti” riječ, ostaje otvoreno pitanje, s obzirom na to da se u Tripoliju snage redovnih policijskih i sigurnosnih jedinica preklapaju s različitim parapostrojbama. Brojne slike oštećenih zgrada, zapaljenih automobila i straha koji vlada među stanovnicima svjedoče o ozbiljnosti situacije. Mnogi civili izvijestili su kako su morali ostati u jednoj prostoriji sa svojim obiteljima, nadajući se da neće biti pogođeni zalutalim mecima. U pojedinim četvrtima nisu funkcionirale službe spašavanja, što je dodatno povećalo broj zarobljenih i ozlijeđenih.
Istovremeno se Ujedinjeni narodi, preko Misije UNSMIL, snažno zauzimaju za bezuvjetni prekid vatre i otvaranje koridora za evakuaciju civila. UN izrijekom upozorava da napadi na civilnu infrastrukturu i ugrožavanje života stanovništva mogu predstavljati ratni zločin te obećava odgovornost za one koji narušavaju međunarodno humanitarno pravo. Sve to jasno pokazuje da se kaos koji je neko vrijeme tinjao sada rasplamsao, prijeteći dubljim urušavanjem ionako krhkih institucija. Posljednje godine donosile su prividno zatišje, a sukobi ovog tjedna iznova potvrđuju da je borba za Tripoli daleko od okončanja.
U pozadini ovih događaja stoji složena mreža stranih interesa. Turska je već dulje vrijeme najznačajniji vojni i politički pokrovitelj GNU-a, a upravo je njena potpora Dbeibahu omogućila konsolidaciju vlasti u Tripoliju. Ankara se aktivno uključila u sukob još 2020. godine, šaljući i vojnu opremu te savjetnike koji su pomogli zaustaviti ofenzivu Khalife Haftara i njegovih snaga na glavni grad. Istovremeno, Haftar, koji i dalje de facto upravlja istočnim dijelom zemlje, oslanja se na potporu Rusije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok je Egipat također bio naklonjen istočnom bloku, nastojeći očuvati utjecaj u svom neposrednom susjedstvu. Aktivan ostaje i interes zapadnih sila, premda je teško reći postoji li jedinstvena politika. Čini se da su mnoge vlade, nakon što je 2011. godine u NATO agresiji svrgnut Muammar Gaddafi uz NATO-ovu asistenciju, svjesne da su njihovi projekti "demokratske tranzicije" završili neuspjehom, što je ostavilo golem vakuum koji sada popunjavaju milicije.
Egipat, izravno pogođen eskalacijom, suspendirao je letove nacionalne aviokompanije do Tripolija, strahujući od mogućeg daljnjeg širenja nasilja. Kairo je najavio i pojačano diplomatsko posredovanje ne bi li spriječio da se Tripoli potpuno pretvori u ratnu zonu. Prema nekim izvješćima, egipatsko ministarstvo vanjskih poslova komunicira s turskim dužnosnicima, pokušavajući postići kakav-takav dogovor među sukobljenim libijskim stranama. Ipak, temeljni je problem da Tripoli, i ako ga Dbeibah "očisti" od ostalih milicija, i dalje nije jedinstven politički entitet, a istočni dio zemlje funkcionira u paralelnom sustavu. Dvostruka vlast u Libiji, proklamirana još 2014., unatoč sporadičnim primirjima i pokušajima ujedinjenja, nije ukinuta.
Neki analitičari smatraju da će Dbeibah, ako uspije slomiti preostale autonomne oružane skupine u Tripoliju, postati najjača figura u zapadnom dijelu Libije. No, pitanje je kako će na to reagirati protivni akteri iz samog Zapada (npr. rivali iz Zawije) te prije svega moćni Haftar, koji bi mogao vidjeti novu priliku za proboj. Haftar ipak mora balansirati, imajući u vidu da Turska neće prepustiti Tripoli bez borbe, a Rusija i UAE dosad nisu pokazali da su spremni na novu, frontalnu intervenciju, iako obavještajne procjene govore o kontinuiranoj prisutnosti ruskih plaćenika (iz grupe Wagner) u istočnom i južnom dijelu zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
