Prije 30 godina, 18. svibnja 1991., Republika Somaliland proglasila je neovisnost od Somalije. Ovaj hrabri potez nije imao pripreme i nije ga podržala nijedna druga država. Više od desetljeća nije bilo jasno kamo će dovesti secesija. Danas je jasno: Somaliland je najuspješnija de facto država. Ima jasno razgraničen teritorij (barem na papiru), stalno stanovništvo i legitimnu vladu; ali još uvijek nije međunarodno priznata.
Sklanjanje Somalilanda od propasti Somalije 1991. godine uslijedilo je nakon desetljeća državne represije i građanskog rata u regiji. Međutim, korijeni secesije sežu u kolonijalno doba. Između 1880-ih i 1960. godine, sjeverozapadna Somalija bila je britanski protektorat, dok je ostatak Somalije kontrolirala Italija. Britanci su instalirali neizravno pravilo koje uključuje lokalno običajno pravo. Talijani su uveli izravniju upravu koja je potkopavala lokalne tradicije i oslabila starješine. Somaliland je stekao neovisnost 26. lipnja 1960. Ostatak Somalije uslijedio je 1. srpnja. Istog su se dana dva teritorija ujedinila i stvorila Somalijsku republiku. Somalijska vlada suočila se sa značajnim izazovima usklađujući različite administrativne tradicije i uravnotežujući moć između različitih klanova. Već 1961. vojni časnici na sjeverozapadu pokušali su puč jer su se osjećali u nepovoljnom položaju. Somalija je također odmah bila u sukobu s Kenijom i Etiopijom, gdje žive velike somalijske manjine. Mogadishu je inzistirao na ujedinjenju svih somalijskih teritorija na Rogu Afrike pod jednom vlašću.
Vojni i policijski službenici predvođeni generalom Mohamedom Siyadom Barreom srušili su 1969. nepotističku demokratsku vladu. Časnici su se udružili s Moskvom i stvorili jak sigurnosni aparat protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Spor s Etiopijom dosegao je vrhunac u ratu Ogadeen (1978-79). Poraz Somalije ozbiljno je oslabio Barreovu domaću poziciju. SSSR se priklonio Etiopiji, ali Somalija se ubrzo pridružila SAD-u. Otprilike u to vrijeme odmetnuti somalijski vojni časnici formirali su prve gerilske skupine i postavili baze u Etiopiji, zaštićene Barreovim neprijateljem. Somalijska vlada reagirala je kaznenim mjerama protiv civila na sjeveroistoku (danas Puntland) i sjeverozapadu (danas Somaliland), koji su bili rođaci klanova pobunjenika. 1988. vojska je bombardirala sjeverozapadne gradove Hargeysa i Bur’o nakon što su ih gerilci dijelom okupirali. Ubijene su tisuće civila, a stotine tisuća pobjeglo je u logore u Etiopiji. Završetkom Hladnog rata predsjednik Barre izgubio je vanjsku potporu. Osnovano je više gerilskih pokreta. Napokon su otjerali vladu iz Mogadishua u siječnju 1991. Međutim, Barreov pad nije završio građanski rat. Klanske milicije počele su se međusobno boriti za vlast. Dok je južna Somalija tonula u nasilje, ljudi na sj...
Sklanjanje Somalilanda od propasti Somalije 1991. godine uslijedilo je nakon desetljeća državne represije i građanskog rata u regiji. Međutim, korijeni secesije sežu u kolonijalno doba. Između 1880-ih i 1960. godine, sjeverozapadna Somalija bila je britanski protektorat, dok je ostatak Somalije kontrolirala Italija. Britanci su instalirali neizravno pravilo koje uključuje lokalno običajno pravo. Talijani su uveli izravniju upravu koja je potkopavala lokalne tradicije i oslabila starješine. Somaliland je stekao neovisnost 26. lipnja 1960. Ostatak Somalije uslijedio je 1. srpnja. Istog su se dana dva teritorija ujedinila i stvorila Somalijsku republiku. Somalijska vlada suočila se sa značajnim izazovima usklađujući različite administrativne tradicije i uravnotežujući moć između različitih klanova. Već 1961. vojni časnici na sjeverozapadu pokušali su puč jer su se osjećali u nepovoljnom položaju. Somalija je također odmah bila u sukobu s Kenijom i Etiopijom, gdje žive velike somalijske manjine. Mogadishu je inzistirao na ujedinjenju svih somalijskih teritorija na Rogu Afrike pod jednom vlašću.
Vojni i policijski službenici predvođeni generalom Mohamedom Siyadom Barreom srušili su 1969. nepotističku demokratsku vladu. Časnici su se udružili s Moskvom i stvorili jak sigurnosni aparat protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Spor s Etiopijom dosegao je vrhunac u ratu Ogadeen (1978-79). Poraz Somalije ozbiljno je oslabio Barreovu domaću poziciju. SSSR se priklonio Etiopiji, ali Somalija se ubrzo pridružila SAD-u. Otprilike u to vrijeme odmetnuti somalijski vojni časnici formirali su prve gerilske skupine i postavili baze u Etiopiji, zaštićene Barreovim neprijateljem. Somalijska vlada reagirala je kaznenim mjerama protiv civila na sjeveroistoku (danas Puntland) i sjeverozapadu (danas Somaliland), koji su bili rođaci klanova pobunjenika. 1988. vojska je bombardirala sjeverozapadne gradove Hargeysa i Bur’o nakon što su ih gerilci dijelom okupirali. Ubijene su tisuće civila, a stotine tisuća pobjeglo je u logore u Etiopiji. Završetkom Hladnog rata predsjednik Barre izgubio je vanjsku potporu. Osnovano je više gerilskih pokreta. Napokon su otjerali vladu iz Mogadishua u siječnju 1991. Međutim, Barreov pad nije završio građanski rat. Klanske milicije počele su se međusobno boriti za vlast. Dok je južna Somalija tonula u nasilje, ljudi na sj...
