Međunarodna financijska kriza 2008. izazvala je niz promjena na financijskim tržištima, ali jedna osobitost jest da je izazvala i veliko zanimanje za islamski financijski sektor. Zbog svog mehanizma djelovanja, islamski bankarski sektor postao je utočištem kapitala u opasnim vremenima, a posebnost jest u tome što je svoj rast islamsko bankarstvo doživjelo u neislamskim zemljama.
Dapače, u Europi više od polovice klijenata nisu muslimani. Naime, financijska kriza, sa svojim opasnim posljedicama po međunarodni financijski sustav i učinak na razne financijske institucije, pokazala je čvrsta načela islamske financijske industrije. Radi se o različitim aspektima koji doprinoste sigurnosti i ograničenju rizika, poput kredibilnosti, transparentnosti, dokazima, suradnji, integraciji i solidarnosti. Šerijatski zakon zabranjuje ekonomske i financijske transakcije temeljene na kockanju, monopolu, izrabljivanju i pohlepi.
Među temeljnim načelima islamskog ekonomskog i financijskog sustava je dijeljenje dobitka i gubitka, te istinska cirkulacija novca i nekretnina.
Šerijat zabranjuje financijske derivacije temeljene na lažnim trgovačkim dogovorima. Ova načela su proizvela veliko zanimanje i povjerenje u islamski financijski sustav, povećanu potražnju njegovih usluga i proizvoda i otvaranje islamskih bankarskih odjela u mnogim bankama.
Šerijat regulira financijske kroz muamelat, osnovica čega su međuljudski odnosi u politici, ekonomiji i društvu. U svrhu ekonomije, islamsko pravo (fikh) daje jasne upute odobrenja ili zabrane poslovnih transakcija. Na primjer, u islamskom bankarstvu nije nevažno kojom se robom trguje; financiranje ili investiranje u alkohol automatski nije dopušteno.
Osnovica zbog koje je islamsko bankarstvo toliko popularno jest zabrana kamate (riba), zabrana neizvjesnosti (garer) i zabrana kockanja (mejsir). Muamelat je sagrađen na čovjekovom, a ne sustavnom razumijevanju poslovanja i ljudskoj prirodi koja se ne smije kositi sa šerijatom.
Kamatarenje, lihvarenje, šekuliranjem vlastitim ili tuđim novcem, fiktivne transakcije, pronevjere, kreditni rejting, deregulacija propis, odbijanje odgovornosti za gubitke... to je sve zabranjeno u islamskim financijama i zbog toga je islamsko bankarstvo i islamsko osiguranje postalo iznimno zanimljivo.
Ernst&Young financijski konzultanti su objavili da se islamski bankarski udio povećao za 17,6 posto godišnje tijekom razdoblja od 2009. do 2013., te je proračunao da će se povećavati godišnje 19,7 posto do 2018. To pokazuje da se islamsko bankarstvo od zatvorenog i malog bankarskog sektora pretvorilo u globalnu aktivnost. Ipak, treba reći da ovi veliki skokovi ne tvore veliku prisutnost, jer je islamski bankarski sektor inače bio malen, pa su ovi skokovi tek pokazatelj početka jačeg rasta.
Na bankarskim tržištima zaljevskih zemalja, velike arapske banke u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Ujedinjenim arapskim emiratima i Omanu sve se više okreću islamskom bankarskom modelu. Ovo je također trend u Tunisu, Libiji i Maroku, koje su napravile i posebne zakone za islamsko bankarstvo.
U Turskoj je islamsko bankarstvo u porastu već godinama, a Agrikulturna banka u Turskoj je u potpunosti temeljena na islamskom sustavu. Islamsko bankarstvo započeto je još šezdesetih, kada su nastale prve banke-štedionice u Egiptu. Tijekom osamdesetih počelo se širiti putem sudanskih islamista koji su sklopili savez sa sudanskim predsjednikom Jaafarom Nimeirijem i nagovorili ga da napravi prve islamske banke podložne šerijatskom zakonu. To je bila banka Faysal koja je služila kao financijski oslonac političkim akcijama islamista pružajući jeftine kredite članovima islamskih organizacija. Ovo financiranje stvorilo je novu društvenu klasu islamskih biznismena.
Takvo se iskustvo proširilo. Druge islamske banke i tvrtke su se osnovale u području trgovine, osiguranja i davale snažnu potporu islamističkoj političkoj strukturi. Zbog toga su islamske banke došle u sukob s političkim procesima. Islamisti su uvijek odgovarali da se time bore protiv financijskog monopola i diskriminacije u davanju kredita, te da se uzdaju u poštenje islamskih banaka. Zanimljivo je da se banka Faysal iz Sudana počela širiti u Egipat i druge zemlje, ali joj je bilo zabranjeno poslovanje u Saudijskoj Arabiji.
Neki smatraju da je razlog time bilo što je bankarski sustav u Saudijskoj Arabiji na početku bio vođen šerijatom, a dozvoljavanje da uđe na tržište banka koja ističe svoj islamski karakter bi značilo da druge banke nisu islamske. Ali, kada je nastalo islamsko buđenje ranih devedesetih, islamske banke našle su put u grupi Al-Rajhi i uskoro su ostale banke prihvatile rad pod islamskim imenom. Nakon nekoliko desetljeća, međutim, počele su se pokazivati negativni vidovi islamskom bankarstva. Često su kritizirne da imaju svoje privatne interese i političke programe, a mnoge su optužene da prikriveno naplaćuju kamate, što je oštro zabranjeno u islamskom bankarstvu.
Do kraja 2013. udio islamskog bankarstva u međunarodnom bankarskom biznisu iznosio je 1,7 bilijuna dolara, a smatra se da je krajem prošle godine prešao dva bilijuna. Uz to, islamski bankarski sektor u GCC zemljama se povećao od 452 milijade dolara 2012. na 525 milijardi 2013. Saudijska Arabija je na vrhu islamskog bankastva, a slijede ju UAE i Katar. Šest GCC zemalja imaju 13 islamskih banaka, koje su među 15 najvećih svjetskih banaka.
Velika aktivnost u posljednjih deset godina zabilježena je u izdavanju vrijednosnih papira i otvaranja islamskih bankarskih odjela u malezijskim i britanskim bankama. Malezija je na vrhu liste zemalja po širenju islamskog bankarstva, a Velika Britanija je prva zapadna zemlja koja je izdala islamske vrijednosnice i time privukla ulagače iz cijeloga svijeta. Globalne financijske institucije, kao što su francuski Societe Generale, Bank of Tokya Mitsubishi UFJ i Goldman Sachs također su izdali islamske obveznice. Druge zemlje, poput Luksemburga, Rusije, Australije, Filipina i Južne Koreje slijede ove korake.
Islamsko bankarstvo je djelomično dalo i neke nove ideje zapadnom bankarstvu. Europska središnja banka promišljala je tijekom prošle godine da preuzme načelo zekata u islamu kako bi spriječila akumulaciju bogatstva postavljanjem određenog postotka kapitala koji bi ostao netaknut tijekom jedne godine. Ali, postoje značajne razlike. Zekat je u islamu individualna vjerska dužnost, a Europska središnja banka cilja banke koje nude depozite. Drugo, zekat je poznat i specifičan, dok Europska središnja banka cilja osnaživanju kanaliziranja fondova kroz ekonomske aktivnosti a ne kroz investiranje i polaganje u banke.
Filozofija iza ovog koraka možda jest u skladu s islamskim vrijednostima, gdje se bogatstvo ne vidi kao cilj sam po sebi, već kao način kojim se ljudi služe da bi ostvariti više vrijednosti, te se ne gomila kao profit sam po sebi. Zapadna društva i institucije ipak sve više gledaju povoljno na islamske financijske pravilnike u pokušaju da se obnove i iskoriste nove načine poslovanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
