Danas je Prvi Maj, kojeg možemo nazivati Međunarodnim praznikom rada ili Međunarodnim danom radnika - neki će reći da je razlika u nazivu minimalna ili nebitna, no nije tako. Prvi naziv sugerira da je ovo dan za odmor od rada dok drugi naziv sugerira da je ovo dan odavanja počasti radniku - radniku i radničkim žrtvama kao topovskom mesu u okvirima ekonomije.
Dakako, današnji dan slavi se od davnina kao proslava proljeća, no, radnički predznak dobiva tek kasnije kao uspomenu na incident koji se desio 4. svibnja 1886. na trgu Haymarket u američkom gradu Chicagu.
Bio je to mirni prosvjed radnika koji su izašli na ulice štrajkajući za 8-satno radno vrijeme, dan nakon što je nekoliko radnika ubijeno od strane policije. Sukobi su ponovno izbili, policija je pokušala protjerati prosvjednike i u tom trenutku netko je bacio bombu prema policiji, došlo je do pucnjave - ubijeno je sedam pripadnika policije i najmanje četiri radnika, velik broj ih je ranjeno.
Krajem 19. stoljeća socijalisti i komunisti Druge Internacionale odabrali su 1. svibanj za proslavu međunarodnog dana radnika kao uspomenu na pokolj koji se desio u Chicagu.
Danas je još jedan Prvi Maj i na prostoru Zapadnog svijeta sve više postaje praznik rada, a sve manje praznik radnika.
No, gdje se radnik nalazi danas? On je, barem u Zapadnom svijetu, u nekom tranzicijskom prostoru, njegova uloga i svrha se transformira, uvelike na njegovu štetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
