Često se u izraelsko-palestinskom sukobu pokušavaju pronaći trezveni glasovi koji bi izbjegavali nasilje i počeli realno govoriti o uspostavljanju dvije države. Ta potraga nekako uvijek završava na izraelskoj ljevici koja se smatra daleko pogodnijim sugovornikom od vjersko-cionističke desnice. No, to je zapravo samozavaravanje jer je izraelska ljevica duboko ukorijenjena u nacionalizam i cionizam, što se može potvrditi i trenutnim nedostatkom bilo kakve oporbe prema vladajućoj desnici.
Pitanje o izraelskoj ljevici, njezinoj veličini, istini, a posebno političkom, društvenom i kulturnom identitetu, teško je i složeno i uključuje mnoga pitanja. Situacija u Izraelu je drugačija nego drugdje, gdje su obilježja ljevice određena njenim političkim i društvenim identitetom, koji spaja javne i privatne slobode, usklađuje se s interesima siromašnih klasa i bori se za svijet socijalne pravde i vrijednosti demokracije, modernosti i napretka. Slika ljevice u Izraelu uvijek je bila vrlo mutna i dvosmislena. Laburističku stranku, na primjer, smatraju lijevom strankom s obzirom na njezino usvajanje socijalističkih eksperimenata (kooperativna sela) u ranim danima Izraela (kibuc i moshav), osnivanje organizacije Histadrut za obranu interesa židovskih radnika i njezinu pripadnost međunarodnom socijalizmu. No, ova je stranka prije nekoliko desetljeća prešla prema ekonomskom liberalizmu i napustila svoj temeljni društveni identitet, na kojemu se formirala u pogledu židovskih doseljenika. S druge strane, ova stranka zauzima desničarski pogled na državni identitet kao židovsku (vjersku) državu na kulturnoj razini.
Stranka nije učinila ništa da odvoji religiju od države u Izraelu s obzirom na usvajanje cionističke ideologije, koja identificira judaizam kao religiju i kao nacionalni identitet (moderni koncept koji uključuje sekularizam). Prema tom pojmu, Židovi su ljudi s "nacionalnim" obilježjima, bez obzira na njihovu nacionalnu ili etničku pripadnost. To je očita iznimka, jer je nemoguće identificirati one koji pripadaju kršćanstvu ili islamu, u svim dijelovima svijeta, i iz različitih etničkih grupa, na nacionalnoj osnovi. Nadalje, Laburistička stranka bila je odgovorna za uspostavu Izraela i nevolju Palestinaca. Izrael je tijekom svog modernog postojanja pokrenuo nekoliko ratova protiv nekih arapskih zemalja, bio je uključen i u Šestodnevni rat (1967.). Ova stranka je odgovorna za uspostavljanje pokreta naselja na Zapadnoj obali i judaizaciju Jeruzalema. Također je odgovorna za neovlašteno djelovanje u Sporazumu iz Osla (1993.) tijekom administracije Ehuda Baraka (1999.-2001.), kao i za izbijanje druge intifade (2000.).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.