U godišnjoj poruci za Ramazanski bajram, vođa talibanskog pokreta Mula Omar objavio je da su razgovori o postizanju mira u Afganistanu legitiman potez. Time su završila nagađanja da li će talibani sjesti za pregovarački stol i započeti kraj dugogodišnjeg rata u toj zemlji. Sedmog srpnja su predstavnici afganistanske vlade i talibana imali susret u Pakistanu, i ostvarili su napredak koji nije viđen godinama. Vlada nacionalnog jedinstva u Kabulu nazvala je ove pregovore početkom prvih službenih razgovora o miru, a pakistanski premijer Nawaz Sharif je sastanak nazvao preokretom. Sve međunarodne reakcije su pozitivne. Nade su visoke, iako je svima jasno da se radi o početku dugačkog i teškog procesa.
Koliko teškog može ilustrirati činjenica da je uspjeh što su se delegacije uopće našle. Nakon godina propalih pokušaja od velikog je simboličkog značaja da se sastanak dogodio i da je službeno započet mirovni proces. Sam susret je prošao bez konkretnih rezultata, iako sva izvješća govore o toplim i pozitivnim odnosima. Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani je u poziciji sve lošije sigurnosne situacije u zemlji i nemogućnosti pronalaženja zamjene za ministra obrane. Vršitelj dužnosti ministra Mohammed Masoom Stanekzai je odbijen u parlamentu, pa je i na unutarpolitičkom polju Ghaniju važno da dobije konkretne pozitivne vijesti. Upravo je njegova politika izlaska u susret Pakistanu bila dočekana sa žestokim kritikama u Afganistanu, ali se, čini se, i te kako isplatila.
Delegacije su vodili visoki dužnosnici. Afganistansku delegaciju predvodio je zamjenik ministra vanjskih poslova Hekmat Karzai, potom premijer Abdullah Abdullah, prvi potpredsjednik Abdul Rashid Dostum, zamjenik premijera Mohammad Mohaqeq i drugi potpredsjednik Sarwar Danish. Tim izborom nastojalo se da na sastanku budu prisutne sve sastavnice Vlade nacionalnog jedinstva.
Talibansku je stranu teže iščitati po pitanju pozicioniranosti, ali tu su bili bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Mulla Abdul Jalil, koji je predvodio talibansku delegaciju sačinjenu od svih najvećih frakcija, među kojima i mrežu Haqqani i njezinog čelnika Mulu Yahyu. Najvažniji ishod razgovora bio je dogovor da će se početi konkretnije razgovarati nakon ramazana, sredinom kolovoza, u Kini ili možda u Kataru.
Čak i u najoptimističnijem scenariju, ti razgovori će trajati dugo dok se ne postigne međusobno povoljan kompromis. Obje strane će morati dati sve od sebe da ne posustaju i da skeptici ne preuzmu glavnu riječ. Opasnost sada leži ponajviše u podjelama unutar talibana i afganistanske političke elite, što bi prijetilo disintegraciji mirovnih napora. Već jedan dan nakon razgovora, službena talibanska internet stranica Voice of Jihad odbacila je mjesto sastanka u Islamabadu kao pakistansku igru koja vodi katastrofalnim posljedicama. Ipak, u vrijeme kada je Mulla Omar dao svoju izjavu, ta tvrdnja o Islamabadu je nestala. To može značiti da Mulla Omar ipak drži (većinu) konce u rukama, te da se talibanski vođe nalaze pod značajnim pritiskom, uključujući onaj iz Pakistana, koji ih tjera da sudjeluju u mirovnim pregovorima, iako je značajan broj talibanskih boraca protivno bilo kakvom obliku razgovora.
Među protivnicima je i vojni zapovjednik Abdul Qayum Zakir, nekadašnji čelnik talibanske vojne komisije, koji je po drugi puta smijenjen s tog mjesta. Čak i s oslabljene pozicije, Zakir ostaje utjecajnim zapovjednikom kojega prate mnogi talibanski ratnici. Uz to postoji nejasna opasnost inflitracije Daeša (ISIL) u Afganistan i punjenja njihovih redova nezadovoljnim talibanskim komandosima. U posljednje se vrijeme pojavljuju značajniji dokazi da se preko Afganistana uspješno financira Daeš, što znači da se njihova uloga ne smije zanemariti, naročito ne među talibanskim vodstvom.
Ipak, talibani zajednički nastoje nastaviti svoje vojne operacije kako bi tim putem ojačali svoju pregovaračku poziciju, i to će se nastaviti. Time ujedno izbjegavaju rizik cjelokupnog raspada u svojim redovima, što je također velik korak prema miru, jer talibanski vođe moraju održati primirje, kad do njega dođe. Afganistanska vlada je bila neuspješna da dogovori primirje za vrijeme ramazana, što možda odražava ograničenja političkog vodstva talibana da kontrolira aktivnosti svojih boraca na terenu. Talibani su također izrazili da ne odustaju od svojih dugogodišnjih zahtjeva za povlačenjem stranih vojnih postrojbi iz Afganistana, da se maknu UN-ove sankcije, da se oslobode talibanski zatvorenici, te da se promijeni afganistanski ustav. Iako Hekmat Karzai nije htio komentirati te zahtjeve, u izjavama predsjednika Ghanija čini se da su ti zahtjevi i dalje neprihvatljivi.
Mogući jazovi u talibanskim redovima nisu jedini. Podjele postoje i na strani Vlade nacionalnog jedinstva. Među njima neki ključni članovi kao i mnogi mudžahedinski zapovjednici protivni su pregovaranju s talibanima i vrlo sumnjičavi prema Pakistanu. Iako je afganistanska delegacije bila sastavljena od svih strana u Vladi, još nije jasno da bi se ona mogla i jasno dogovoriti o zajedničkim pregovaračkim pozicijama, barem do mjere da pregovori napreduju.
S time je teško za očekivati da će se sigurnosna situacija u zemlji poboljšati u bliskoj budućnosti. Mirovni pregovori će očito dugo trajati i teško će utjecati na tijek borbenih godišnjih doba, posebice zbog značajnih podjela unutar talibanskih redova. Politički, ovaj prividni uspjeh može pomoći Ghaniju, a ako se pregovori nastave uspješno, mogao bi time nagovoriti većinu Afganistanaca da promijene svoj politički stav prema Islamabadu.
Povijesno, Pakistan ima problema sa svojim zapadnim susjedom koliko i s Indijom na istoku. Glavni razlog napetosti Kabula i Islamabada je prijepor oko granice, tzv. Durandove linije.
Afganistan je odbio priznati ovu granicu još otkako je 1893. Sir Henry Mortimer Durand, britanski kolonijalni dužnosnik u Indiji, povukao crtu razdjelnice između Afganistana i britanske Indije. Time su etnički paštunska područja podijeljena između dvije države, jer se dio Paštuna našao pod indijskom, a kasnije pakistanskom upravom. Afganistan i dalje smatra da su ta paštunska područja dio afganistanske države.
Durandova je linija iznimno porozna, te je tijekom mnogih godina ratovanja zabilježen velik bijeg Afganistanaca preko ove granice u Pakistan. Smatra se da je oko tri milijuna ljudi tako prešlo granicu, ali se u Pakistanu našlo pod teškom diskriminacijom, što je dodatno pogoršalo bilateralne odnose. Ove godine su vlasti u Islamabadu predložile da se planira njihov povratak u domovinu.
Posljednjih godina su ustanci talibana u Afganistanu također bili dio većih napetosti između dvije zemlje. Kabul je neprestance optuživao pakistanski obavještajni i sigurnosni sustav za stvaranje destabilizacije u Afganistanu kroz potporu afganistanskim talibanima i mreži Haqqani, te pružanjem sredstava za njihova skrovišta u pakistanskim paštunskim područjima. U Kabulu se pitaju kako je moguće da afganistanski talibanski vrh nesmetano živi u Quetti, dok su drugi vođe u Karachiju. Nasiruddin Haqqani, koji je stvorio istoimenu mrežu, ubijen je 2013. blizu islamabada, gdje mu je bilo sjedište. Kabul upozorava da to mjesto nije daleko od Rawalpindija, lokacije gdje je smješten pakistanski vojni stožer.
Pesimisti su smatrali da bi moglo doći i do rata ako bi se ovakvi odnosi nastavili, posebice ako bi afganistanske snage započele napad protiv talibanskih zona u paštunskim dijelovima Pakistana, a da Islamabad odgovori napadima na Afganistan. (Ne)srećom, ovakav scenarij nije moguć, jer afganistanske sigurnosne snage još nisu sposobne izvesti napad u drugoj zemlji.
Osim prema Islamabadu, Kabul bi trebao imati spremnu i podršku svog zapadnog susjeda Irana. Zanimljivo je spomenuti da je sredinom svibnja iranska novinska agencija Tasnim, koja je bliska Revolucionarnoj gardi, prva iznijela vijest da je politička delegacija talibana pod vodstvom Tayyeg Aghe stigla u Teheran i održala razgovore s iranskim sigurnosnim i vojnim dužnosnicima. Oni su bili u Iranu tijekom konferencije o islamskom buđenju, što je zapravo naziv za iransku ideju Izvoza revolucije. Posjet je izazvao mnogobrojne čudne reakcije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
