Po pitanju jučerašnjeg velikog terorističkog napada pred zračnom lukom u Kabulu iz američke vojske danas su potvrdili kako dijele i obavještajne informacije s Talibanima pošto sad oboje nastoje izbjeći nove napade. Nadalje, glavni zapovjednik američkih snaga general Frank McKenzie sugerirao je u izjavi za medije kako su Talibani već spriječili bar nekoliko pokušaja terorističkih napada na prostoru zračne luke.
Jasno je da javnost ne zna što se sve odvija u pozadini ove iznimno opasne operacije evakuacije s prostora zračne luke u Kabulu, no sama činjenica da američka vojska i Talibani - nakon 20 godina ratovanja - sada surađuju kako bi, doslovno, spasili glavu, uistinu je, barem iz političke perspektive, fascinantna.
Već sada se može reći da je ovo možda prva epizoda jedne čudne suradnje koja bi mogla potrajati i nakon što se američka vojska konačna povuče iz Afganistana (31. kolovoza i dalje stoji kao konačni datum). Realpolitik nije ništa novo u međunarodnim odnosima iako ovdje probija neke nove razine. No, bez obzira na prethodnih 20 godina činjenica je da su se Amerikanci i Talibani sad našli u situaciji da pred sobom imaju zajedničkog opasnog neprijatelja, skupinu koja je daleko radikalnija od Talibana, u zadnje vrijeme toliko spominjani ISIS-K.
Biden je jučer u govoru spominjao kako je jedina američka misija u Afganistanu trebala biti zaustavljanje terorista te je pritom rekao kako je SAD tu misiju već davno ispunio. Dakako, sama činjenica da se jučer dogodilo to što se dogodilo i da je ubijeno najmanje 13 američkih vojnika pokazuje da SAD nije nigdje došao sa svojim ciljem. Naravno, Bidenov govor je bio čisti primjer PR-a pošto je i njemu svakako jasno da američka "misija" ne može biti zaustavljanje globalnog terorizma kad upravo SAD toliko toga radi, svjesno ili nesvjesno (teško da je sve nesvjesno!), što zapravo podupire i raspiruje oluju globalnog islamističkog terorizma.
Svaka zemlja u koju je SAD vojno intervenirao postala je teroristički inkubator. Ironično, ali glavne kočnice islamističkog terorizma i radikalizma desetljećima su bile zemlje na koje se SAD upravo najviše okomio. Uništen je Irak kakav je postojao za vrijeme Saddama Husseina i ta je zemlja postala jedan od najvećih terorističkih inkubatora, a sve upućuje na to da je ISIL nastao upravo tamo. Zatim imamo Siriju koju se također američkim intervencionizmom pretvorilo u prostor gdje su teroristi harali desetak godina, a i danas bi se mogli ponovno vratiti - i to naročito na prostorima gdje SAD ima de-facto kontrolu (istok Sirije).
O Libiji da ni ne govorimo. Jednostavno je nemoguće zamisliti konverzaciju u američkom vrhu gdje recimo predsjednik Obama 2011. postavlja pitanje vojnim stručnjacima -"Ako uklonimo Gaddafija, naoružavanjem islamističkih militanata, hoće li to u Libiji dovesti do povećanja ili smanjenja terorističke prijetnje?" - da bi mu ovi odgovorili ikako drugačije osim "svakako će se povećati".
Jedan katastrofalno pogrešan potez mogao bi se nazvati krivom procjenom, ali iza SAD-a su Irak, Sirija, Libija, Somalija... Može se čak reći kako je i američka potpora za tzv. Arapsko proljeće u vrijeme Baracka Obame stvorila terorističku prijetnju u zemljama poput Tunisa, a još više Egipta (gdje je prostor Sjevernog Sinaja i dalje nepristupačna zona).
Nakon toliko "pogrešaka" legitimno se može postaviti pitanje - radi li SAD sve to namjerno kako bi sami sebi dali prostora za neke buduće vojne intervencije? Nakon ovog jučerašnjeg napada u Kabulu oglasio se notorni bivši direktor CIA-e, Leon Panetta, iz vremena dok je Biden bio potpredsjednik, Obama predsjednik. Panetta se protivi napuštanju Afganistana te već sad "proriče" novi američki rat u Afganistanu, rat protiv Al-Qaede i ISIL-a. Imajući u vidu te izjave teško je naći bolji primjer pristaše tzv. "vječnih ratova" u koje se SAD upušta.
Što se pak realpolitika tiče SAD bi, ako se glasovi raznih Panetta uspiju utišati, zaista mogao u bliskoj budućnosti osloniti se na Talibane da pokušaju regulirati situaciju u Afganistanu na način da ne daju uporište za ISIL, odnosno da ga aktivno suzbijaju. No, to se čini kao nemoguća misija jer ISIL, i sve njegove reinkarnacije, danas imaju toliko prostora da je nemoguće reći gdje se sve nalaze njihove ćelije. Trenutačno samo u "popratnim vijestima" se izvještava o situaciji u Africi, no tamo bukti velika oluja islamističkog radikalizma koji se proširio na brojne države - i to se sve opet događa uvelike zbog američke agresije na Libiju 2011. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
