Njemačkoj ne ide tako dobro kako smo mislili...
Kada je ekonomska kriza buknula u SAD-u negdje sredinom 2007. Europska Unija projektirala je dojam relativne stabilnosti. Stvorena je čudna percepcija kako "divlji kaubojski mešetari" na Wall Street-u nemaju nimalo milosti ni za vlastitu državu i svojom golom pohlepom pretvaraju SAD u ekonomski Titanic.Tada se još naivno smatralo kako je Europa nešto drugo jer u Briselu vladaju hladne glave koje će na vrijeme prepoznati uzroke degradacije SAD-a i sukladno tome reagirati na vrijeme.
Nekoliko godina kasnije situacija postaje mnogo jasnija. Ne samo da EU nije faktor stabilnost u svijetu slobodnog tržišta, već "pušta vodu" i snažnije od SAD-a.
I baš kao i pri izbijanju krize ponovno se pokreće veliki lov na stabilizatora – tko će spasiti Europu od ekonomske kataklizme?
Ta prestižna uloga, bez previše pokrića, dodjeljena je Njemačkoj. Upravo onako kako je Brisel trebao posavjetovati Washignton sada se očekuje da će Berlin napraviti isto za Atenu, Rim, Madrid, Dublin, Lisabon ...
Veliki njemački industrijski stroj spasiti će Europu od "neradnika" s juga. Hoće li zaista? Neće.
Već sada je vidljivo kako Njemačka nema snage ni brojki koje bi mogle garantirati stabilnost.
U drugom kvartalu 2011. njemačka ekonomija rasla je za samo 0,1 % - daleko ispod prognoza.
Obzirom na takvu situaciju Njemačka doslovno nema toliki manevarski prostor. Ukoliko i bi krenula u spas ostatka EU, taj potez bi zasigurno snažno pogodio prosječnog Nijemca koji i danas muku muči sa opadanjem životnog standarda.
Kraj Europske Unije?
Dok jedan dio ekonomista zagovara još veću integraciju među državama i doslovno stvaranje federacije nalik na SAD, drugi su puno skeptičniji s prognozama.Gledajući striktno ekonomski na države i puteve koje one sukladno tome biraju ne možemo se ne prisjetiti jedne druge manje "unije" koja je postojala na ovim prostorima prije 20 godina.
Kada je ekonomska kriza ugušila Jugoslaviju što se dogodilo? Još veća integracija? Upravo suprotno – članice kojima je ekonomski išlo najbolje – Hrvatska i Slovenija – brzo su se odlučile na odlazak s "broda koji tone".
Nešto slično (izuzev rata naravno) mogli bismo gledati i na većoj europskoj pozornici vrlo uskoro.
Ili će EU nastaviti život kao smanjena unija (još jedna paralela – Srbija i Crna Gora zvale su se "Savezna Republika Jugoslavija" sve do 2003.) na način da će odstraniti pojedine članove iz svog kluba ili će potpuno nestati u ropotarnici povijesti.
Odstranjivanje članica donekle je izvedivo ukoliko se pod time misli na Grčku, Portugal i neke druge manje države. No, može li EU nastaviti postojati bez jedne Italije? Nemoguće.
Drugi scenarij je potpuni raspad Unije i jačanje pojedinih nacija.
A gdje li je Hrvatska u toj priči?
Ovo je goruće pitanje koje nastojimo zaobići već neko vrijeme. Službena vladajuća garnitura u zemlji radi ono što im je u ovom trenu jedino preostalo – pretvara se kako se ništa nije dogodilo.Jer, budimo iskreni – što konkretno konstatirati u nepredvidljivom kaosu koji buja iz dana u dan?
Ipak, dvije bolne činjenice su tu oko nas, makar ih i prešutili:
1) Hrvatska je stavila "sva jaja u jednu košaru" - naša cjelokupna politika od samog nastanka svodi se na ulazak u EU. Mi alternativu nikada nismo stvarali, štoviše – ignorirali smo sve alternative i nazivali ih herezama. Ako trčimo prema jednom cilju i taj cilj nestane, kuda onda?
Val euroskepticizma u Hrvatskoj je snažan, no njega se ignorira ili potpuno negira namještenim anketama i sličnim trikovima. Možda neki u Hrvatskoj i priželjkuju raspad EU kluba, no posljedice takvog ishoda za nas bi bile katastrofalne ponajviše zbog činjenice da zemlja nema konkretnu političku opciju koja bi se snašla u takvoj sitauciji. Možda da to ipak parafraziramo – ima, ali zaista ne želimo da ta opcija dođe u poziciju vlasti.
2) Ukoliko EU opstane kroz bolni proces odstranjivanja pojedinih članica, opet nam se ne piše dobro. Hrvatska jako loše ekonomski stoji, stopa nezaposlenosti je među najvišima u Europi. Ta "nova EU" bi iskreno bila najkontradiktornija politička tvorevina u povijesti kada bi primjerice odstranila jednu Grčku i primila Hrvatsku.
Konkretno, za Hrvatsku budućnost svi pokazatelji posljednjih tjedana ne idu u korist. U ovoj situaciji malo što ostaje, osim pratiti razvoj situacije i nadati se kakvom pozitivnom preokretu.
Što se EU tiče, ona kao i SAD također sve više gleda prema Kini kao novom faktoru stabilnosti.
Da, kada smo već kod Kine – znate li koja je jedna od njihovih najpoznatijih narodnih kletvi?
"Dabogda živio u zanimljivim vremenima"
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
