Tehnološka singularnost i zora superinteligencije: O točki razvoja nakon koje će napredak "duhovnih strojeva" toliko pojuriti da ga ljudska civilizacija više neće moći pratiti
FOTO: Tara Winstead / PexelsŠto je to tehnološka singularnost? Nešto vrlo uzbudljivo i nešto što ćemo, prema nekim predviđanjima, ako malo pripazimo na zdravlje, vjerojatno i doživjeti.
Sjetimo se svih izuma koji su radikalno promijenili tijek razvoja ljudske civilizacije... vatra, pismo, parni stroj, računala, Internet... Tehnološka singularnost biti će upravo to, jedna točka u vremenu koja će dovesti do razvoja (ili barem promjene) naše civilizacije, ali za razliku od prethodnih, ovo će biti točka nakon koje će razvoj doslovno eksplodirati, prema magnitudama koje u ovom trenutku vjerojatno ne možemo čak ni u snovima koncipirati.
Zamislimo civilizacijske promjene na jednoj krivulji koja ide prema gore - svi dosadašnji izumi i otkrića pomiču tu krivulju. Tehnološka singularnost je točka na toj krivulji nakon koje ona više ne nastavlja svojom već predvidljivom putanjom - krivulja puca prema nebu!
Danas nam se čini kako se tehnološki napreci događaju vrlo brzo, što je točno, uz naše aktualno poimanje "brzog napretka" - no ako malo razmislimo o tim naprecima, oni ipak ulaze u naše živote poprilično postepeno.
Koliko je godina prošlo otkako je izumljen 3D printer? Poprilično, prvi modeli stvoreni su još sredinom 80-ih godina. Imate li danas, 2017., jednog doma? Možda i imate, dostupnost 3D printera sve je veća, ali definitivno ova tehnologija nije još ušla u naše živote kao što je to recimo Internet ili mobilni telefon.
Dakle da, napredak jest brz, naročito ako ga uspoređujemo s prethodnim stoljećima u kojima se, iz naše perspektive stalno mijenjajućeg svijeta, nije događalo "ništa". Tehnološka singularnost će pak dovesti do tolikog ubrzanja da to danas ne možemo niti zamisliti.
No, dosta o tom osjećaju grandioznosti, krenimo s definiranjem što je to točno tehnološka singularnost i kako bi do nje moglo doći. "Moglo" je dakako ključna riječ, jer kako i znamo, svijet u kojem živimo nije baš vrlo stabilno mjesto, a čak da nas od sigularnosti dijeli svega nekoliko desetljeća to je i više nego dovoljno da nas u tom periodu pokosi kakva nuklearna zima proizašla iz sukoba velikih sila.
Singularnost je vezana uz inteligenciju - ne našu, jer ona ima svoje limitacije. Kakvu inteligenciju? Umjetnu inteligenciju. Nju pak stvaramo mi, ugrađujemo je u strojeve koje stvaramo i neprestano raste.
Neki će reći kako računala već jesu pametnija od nas - to je točno, donekle, ali ne sasvim. Da, računalo može riješiti tisuće i milijune matematičkih zadataka dok mi u tom vremenu stignemo riješiti možda samo jedan. Računalo je u stanju pratiti kompleksna zbivanja, recimo globalno tržište, u stanju je pobijediti i najveće šahovske velemajstore. Sve to je vrlo fascinantno, no u konačnici računalo je ipak samo stroj koji ima svog nadređenog - čovjeka, njegovog stvoritelja.
Računalo ne može donijeti odluku izvan okvira onog za što je programirano. Ne može koristiti intuiciju. Drugim riječima, bez svijesti o vlastitom postojanju, bez mogućnosti da izvrši ekstrapolaciju na temelju informacija s kojima barata, računalo je i dalje samo alat - vrlo kompleksan, koristan, gotovo "čaroban", ali i dalje samo alat.
No do kada? Računalo se konstantno usavršava i samo je pitanje vremena prije nego umjetna inteligencija postane komponenta koja će računalo od alata pretvoriti u nešto više. Što će biti to "nešto više"? To ćemo tek morati definirati kada se desi. Do koje mjere će se naš kontakt s inteligentnim strojem promijeniti? Koliko će na nas psihološki utjecati spoznaja da komuniciramo s entitetom koji je svjestan sebe? Kako će se takvi inteligentni strojevi postaviti prema nama?
Sve su ovo pitanja s kojima su se do nedavno puno više bavili autori znanstvene fantastike i futuristi nego određene grane znanosti. Ne više, rasprava o odnosu između čovjeka i inteligentnog stroja je počela i trebala bi se voditi ubrzanim tempom jer postoje naznake da će prije doći takav stroj nego ćemo mi biti spremni na njega, ne samo u tehnološkom, već i u etičkom i filozofskom smislu.
Gordon Moore, jedan od osnivača korporativnog giganta Intel, 1965. objavio je svoj značajan rad u kojem je predvidio da će se računala snaga udvostručiti svake godine. Desetak godina kasnije napravio je reviziju svoje prognoze te zaključio kako će taj period, od sada, biti 2 godine (obično se zapravo uzima 18 mjeseci).
Pogledajmo zadnjih sto i nešto godina prema Mooreovom zakonu:
Što sve zanimljivo možemo uočiti na gornjoj krivulji? Nekoliko stvari. Kao prvo, razvoj (izražen prema kalkulacijama po sekundi na temelju troška od 1000 USD) je eksponencijalan, ne linearan, što je dobra vijest ako se nadamo što prije vidjeti tehnološku singularnost. Nadalje, po snazi, računala su stigla, okvirno, do snage mozga jednog miša - u tolikoj mjeri su sposobno donositi odluke. Na istoj krivulji vidimo kako do razine ljudskog mozga nije ostalo još puno - tamo negdje 2035.
Također zanimljivo je uočiti kako na krivulji možemo vidjeti konstantan napredak. Nije li to čudno? Gdje su depresije kao što je bila velika ekonomska depresija u prvoj polovici 20. stoljeća? Gdje je globalna financijska kriza koja je izbila 2008.? Izgleda kako ovi poremećaji u svijetu ekonomiju gotovo nimalo ne usporavaju razvoj računalne tehnologije.
Ray Kurzweil, poznati američki autor, računalni znanstvenik, izumitelj i futurist - jedan od ključnih ljudi kada je riječ o temi tehnološke singularnosti - predviđa da ćemo već 2029. imati računala koja će biti pametnija od čovjeka. Zanimljivo je pritom spomenuti kako Kurzweil za razliku od Stephena Hawkinga, pa i Nikole Tesle prije njega, ne vidi nikakav problem i opasnost u razvoju nadljudske inteligencije kod strojeva.
Svakako valja istaknuti kako zoru nadljudske inteligencije ne vide svi na isti način, odnosno unutar klasičnog računala. Primjerice, američki autor i profesor matematike, Vernor Vinge, objavio je još 1993. esej pod nazivom "Dolazak tehnološke sigularnosti: Kako preživjeti post-ljudsku eru" - Vinge u tekstu također predviđa dolazak nadljudske inteligencije prije 2030. godine te ističe četiri moguća načina kako će se do nje doći:
1) Znanstvenici će izumiti računala s umjetnom inteligencijom
2) Računalne mreže će nekako najednom postati svjesne same sebe
3) Interakcija računala i čovjeka postati će toliko napredna da će čovjek doslovno evoluirati u novu vrstu
4) Biološki napredak omogućiti će čovjeku da fizički stvori nadljudsku inteligenciju
Zadnje tri mogućnosti više zvuče kao znanstvena fantastika (i poprilično strašna). Teško je zamisliti da postojeće računalne mreže, unatoč golemoj snazi, jednostavno postanu svjesne same sebe jer ipak operiraju na temelju zadanog programa, koliko god on bio kompleksan. Ubrzana evolucija čovjeka i biološki napredak je donekle povezan, no nekako ne zvuči obećavajuće imajući u vidu da još nije izumljen niti lijek za gubitak kose!
Razvoj umjetne inteligencije unutar računala i dalje zvuči najizvjesnije i ako do tehnološke singularnosti dođe, vjerojatno će buknuti iz tog prava. Dakako, danas postoji sve više onih koji upozoravaju da je razvoj umjetne inteligencije jako opasna stvar i da se s time treba prekinuti, no teško da će se od toga odustati.
Neki, poput Kurzweila, nimalo se ne boje, štoviše, priželjkuju budućnosti u kojoj je nadljudska inteligencija prisutna. Drugi pak imaju velike paranoje te se pitaju što ako tako pametna računala kolektivno zaključe da je čovjek samo smetalo, i njima i planeti, te ga odluče jednostavno ukloniti na globalnoj razini?
Hipotetski put do tehnološke singularnosti i vrijeme nakon njenog stupanja na snagu:
Kako smo već i spomenuli, zanimljivo je da su ovo teme koje su bile isključivo u domeni znanstvene fantastike, a danas se o njima raspravlja na ozbiljnim znanstvenim skupovima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
