Čemu služe think tankovi? Kad se promišljaju ove organizacije često se pitamo koja je svrha njihovog postojanja, koji su njihovi zadatci i djelovanja. Naziv think tank je skovao novinar James M Kieran. On je u članku za New York Times tim imenom nazvao skupinu savjetnika koji su pomogli Franklinu D. Rooseveltu da pobjedi na predsjedničkim izborima u SAD-u 1932. No, i danas je teško pronaći jedinstvenu definiciju tih tijela, ali je lako promozgati koje su njihove zajedničke karakteristike.
Think tankovi su formalno ili nezavisni ili su vezani uz neko drugo tijelo, te djeluju kao neprofitne organizacije koje obavljaju znanstvena istraživanja okrenuta stvaranju politika. Često same biraju smjer svojih analiza, te služe kao svojevrsna poveznica između znanosti i politike, civilnog društva i pojedinaca koji donose političke odluke. Koriste niz metoda za utjecaj kako bi svoje teze doveli do oblikovanja i prihvaćanja zasebnih politika. Tako implementiraju obrazovne programe i programe obučavanja, savjetuju u pitanjima javnih politika, te oblikuju okvir djelovanja i odlučivanja za vladu. Time ove organizacije doista imaju svoju svijetlu stranu - one su neprofitna udruženja, koja odražavaju javni i državni interes svojim nezavisnim mišljenjem u unutarpolitičkim i vanjskopolitičkim pitanjima. Razvijaju određene političke stavove, ideje i alternativna rješenja problematičnih situacija koje potom utječu na stvaranje političkih planova. Može ih se i sagledati kao aktere procesa razvoja i političkog donošenja odluka u pitanjima javnog dobra. Neki istraživači čak su prozvali think tankove petom granom vlasti.
Razlika između think tanka i istraživačkog instituta jest što think tank radi analize samo na inicijativu dionika - npr. za vladine agencije, javne institucije i slično. Međutim, istraživanje je nezavisno i cilja širenju svojih rezultata za prihvaćanje unutar specifičnih političkih izbora. Jedan način tog utjecaja na donošenje odluka i promociju određenih interesa jest lobiranje. U većini europskih zemalja, lobiranje ima negativan prizvuk i ponekad se smatra koruptivnim djelovanjem. U američkoj sredini lobiranje ne samo da je rašireno i legalizirano, već je poželjno. Djelovanje think tankova je većinom određeno kratkoročnim fondovima vezanim za pojedina istraživanja. No, teško je povući jasnu crtu između objektivnog i nezavisnog istraživanja i lobiranja fokusiranog na odražavanje interesa kompanije. O tom se problemu već duže raspravlja u znanstvenim krugovima, te ponešto u medijima.
Američki think tankovi, primjerice, često liče na čisti ratnohuškački tabor. Pogleda li se American Enterprise Institute i njegov doprinos izgradnji američke vojske, može se uvidjeti da se radi o čistom lobiranju za vojnu industriju i vojni establishment. Tako ovaj institut govori da je oprema američke vojske zastarjela te da američka vojska nije spremna boriti se protiv neprijatelja. Smanjivanje američke vojne snage potom vodi ozbiljnim posljedicama za sigurnost i prosperitet ne samo Amerike, već i Europe, Azije, te posebno Bliskog istoka. Stoga ovaj institut savjetuje svakoj idućoj američkoj administraciji povećanje američkog vojnog proračuna, povećanje vojnog potencijala, jačanje nove pješadije, sve kako bi se spriječila agresija drugih multipolarnih sila, prije svega Rusije i Kine. Zaključno, ovakav 'nezavisan' stav političari mogu koristiti za jačanje vojnih snaga, odnosno veće trošenje na obranu. Uz to, mnogi kongresmeni su ujedno pravni savjetnici mnogih takvih think tankova, pa zapravo tvore krug zakonodavaca, savjetnika, lobista i istraživača.
Sasvim je jasno da think tankovi američkog tipa, kao organizacije stvorene da bi obavljale istraživanja i analize javnih politika na unutarnjem i vanjskom političkom planu, zapravo čine skriveno korporativno lobiranje. Koristeći svoju poziciju znanstvenog istraživanja stvaraju utjecaj u vladinoj politici. Njihov nezavisan položaj, međutim, goni uprave u potragu za novcem i stoga think tankovi (pre)često guraju agende važne korporativnim donatorima, koristeći istovremeno svoj status neplaćanja poreza državi, i to sve ponekad i bez otkrivanja svojih odnosa prema korporativnim interesima. Uzmimo na primjer poznati američki i svjetski thin tank Brookings - nakon nekoliko istraga saznalo se da ova cijenjena institucija ima interne memorandume i povjerljiv odnos s najvećom američkom bankom JPMorgan Chase, globalnom investicijskom kompanijom K.K.R., softverskim divom Microsoftom, te japanskim konglomeratom Hitachijem, što potom pokazuje i zašto je Brookings toliko 'cijenjena' institucija. Slični dogovori postoje i u drugim think tankovima za koje smo čuli. Liberalna demokracija je tako postala dijelom korporativnog utjecaja u pitanjima prodaje oružja drugim državama, međunarodnim ekonomskim odnosima, upravljanja infrastrukturom i razvojem tržišta nekretnina, da se samo navedu ona pitanja koja su važna u zapadnom svijetu.
Prije je postojalo manje velikih think tankova, koji su pokrivali niz područja, ali danas su Washington, London i Bruxelles premreženi malim think tankovima koje imaju iznimno uski interes i vezani su uz specifične industrije. Veliki su i dalje tu: Brookings ima godišnji proračun od nekih sto milijuna dolara, a American Enterprise Institute je potrošio 80 milijuna dolara na novo sjedište u Washingtonu, kao i Centar za strateške međunarodne studije (CSIS) koji je za svoj neboder dao sto milijuna dolara. Think tankovi, dakako, odbijaju bilo kakvu ideju da su oruđe korporativnih kampanja, te smatraju da se samo udružuju s donatorima koji imaju slične ciljeve, bez kompromitiranja svog integriteta, vrijednosti kvalitete, nezavisnosti i utjecaja. A zapravo se radi o golemom sukobu interesa, skrivenom iza mnogobrojnih znanstvenih i suhoparnih naslova, gdje analitičko oko može zapaziti kuda ide 'znanstveno' promišljanje. Ta su promišljanje često upitna, kao što su određeni think tankovi usko vezani uz Exxon Mobil tijekom cijelog jednog desetljeća skrivali svoja razumijevanja utjecaja fosilnih goriva na promjenu klime, a kako bi pomogli kompaniji s čistim imidžem u svijetu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
