Zna se koji su formalni razlozi zbog kojih su Rusiji od strane Europske unije uvedene stroge ekonomske sankcije - zbog ruskog preuzimanja Krima i zbog potpore pobunjenicima na istoku Ukrajine.
Rusiju se ili odlučilo kazniti ili, kako mnogi danas u EU tvrde, zaustaviti od daljnjeg "osvajanja" europskog teritorija. No, te službene verzije raspleta tragične priče oko Ukrajine otkrivaju nam jako malo, a i to malo često vodi prema posve krivim zaključcima.
Teza o ruskoj agresiji i želji za osvajanjem Europe je posve promašena, a još jednom je razbijena ovog tjedna za vrijeme trajanja međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Petersburgu. Ove godine su se pojavila i brojna europska lica, a Putin im je zauzvrat dao svoj nepomirljiviji ton do sada nudeći i zakopavanja ratne sjekire i povratak na ono što pokreće svijet - ekonomiju.
Svojim nastupom Putin je još jednom potvrdio da itekako dobro zna upravljati ovakvim velikim kriznim situacijama. Netko drugi na njegovom mjestu danonoćno bi bjesnio zbog gomilanja NATO snaga u blizini ruskih granica, zbog neprestanog ponavljanja priča o "ruskoj prijetnji Europi", zbog potpune demonizacije svega što ima veze s Rusijom.
No, Putin nije takav državnik. Razmišlja uvijek dugoročno i jako dobro poznaje potrebe i narav svog suparnika. U ovom slučaju njegov glavni suparnik su aktualni predstavnici europske vlasti. Oni vrše pritisak na njega, uvode Rusiji sankcije i nastoje je pod svaku cijenu izolirati. No, Putin je svjestan dvije osnovne značajke ove agresije:
1) Taj agresivni stav, zbog ekonomskih stvarnosti, jednostavno ne može predugo potrajati i stoga je Rusiji najbolje naoružati se strpljenjem i trpjeti udarce dok se suparnik ne izmori
2) Europski agresivni stav nije autentičan, nije "made in EU" i samim time se Rusija može lakše prema njemu postaviti.
Ako europska agresija prema Rusiji nije autentično europska, onda gdje izvire? S druge strane Atlantika, dakako.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
