Dan nakon Božića, 26. prosinca, preminuo je južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu. Vijest o njegovoj smrti u 90-oj godini života obilježila je dan i kraj ove teške godine. Mnogi su čuli za njega, znaju da je bio borac protiv aparthejda te da je bio istaknuti anglikanski svećenik i teolog, ali tko je stvarno bio Tutu i zašto je njegov odlazak, iako u poznim godinama, veliki udarac za Južnu Afriku? Danas ćemo se posvetiti njemu i njegovoj priči.
Desmond Mpilo Tutu rođen je 7. listopada 1931. u siromašnoj obitelji u sjevernom gradu Klerksdorp (današnja populacija oko 180.000 stanovnika). Tamo se školovao za učitelja, a 1955. se oženio za Nomalizo Leah Shenxane s kojom je imao četvero djece te će provesti cijeli život zajedno - Nomalizo, koja je od prekjučer udovica, ima 88 godina, te je radila kao učiteljica i medicinska sestra, a kasnije se zajedno sa svojim suprugom bavila aktivizmom.
1960. Tutu se zaredio za anglikanskog svećenika, a dvije godine kasnije odlazi u London na studij teologije. Spomenimo ovdje odmah nešto i o samoj anglikanskoj crkvi, odnosno zajednici. Riječ je o kršćanskoj zajednici koja se iz Engleske proširila po svijetu, a ista u svojoj predaji sjedinjuje elemente katoličke i evangeličke vjerske tradicije. Pritom su katolički elementi vidljiviji u liturgiji i razumijevanju sakramenata, dok su evangelički elementi prisutniji u teologiji. Kako vidimo i iz priloženog, anglikanski svećenici mogu stupati u brak. A jesi li anglikanci ujedno i protestanti? Ovisi koga se pita - neki smatraju da su svi anglikanci protestanti, drugi se pak neće tako izjasniti.
Religijski gledano, moglo bi se reći da je anglikanizam negdje na pola puta između protestantizma i katoličanstva. Dakako, anglikanstvo se proširilo po brojnim zemljama koje su bile pod britanskom kolonijalnom vlašću pa tako i u Južnoj Africi.
Najveća vjerska zajednica u Južnoj Africi danas je nezavisna afrička crkva - riječ je o kršćanskoj crkvi koja je nastala od strane samih Afrikanaca, a ne od strane misionara s drugih kontinenta. Oko 25% vjernika u Južnoj Africi pripadaju toj nezavisnoj afričkoj crkvi. Druga skupina po veličini (15%) su sljedbenici pokreta pentekostalizam - riječ je pak o pokretu unutar protestantskih crkava koji je nastao početkom 20. stoljeća. Na trećem mjestu su katolici, oko 7%. Metodista je oko 5%. Reformisti 4.2%. Na anglikance, čiji je predstavnik bio i pokojni Tutu, otpada 3.2% vjernika. Oko 1% stanovnika Južne Afrike izjašnjava se da nemaju religije, a njih oko 4.4% prakticiraju tradicionalna vjerovanja. Oko 18% pripadaju raznim drugim kršćanskim pokretima. Oko 1% su muslimani te isto toliko hindusi. Židova je oko 0.1%.
1966. Tutu se vraća u Afriku te će se dalje školovati na više afričkih sveučilišta kao što su Sveučilište u Bocvani, Lesothu i Swazilandu. 1972. postaje direktor Teološkog obrazovnog fonda za Afriku - riječ je o poziciji s centrom u Londonu, no uz redovna putovanja po Africi.
Dakle, u svojoj mladosti se intenzivni obrazovao te je proputovao mnoge zemlje, ali i upoznao Europu, naročito Englesku. Sredinom 70-ih kreće njegov snažniji uspon u svećeničkoj hijerarhiji. Postao je biskup za Lesotho te je bio generalni tajnik Južnoafričkog vijeća crkava. U isto vrijeme počinje se isticati i kao borac protiv aparthejda - rasističkog režima koji je u to vrijeme vladao Južnom Afrikom koja je bila pod kontrolom bjelačke manjine. Dakako, bilo je puno boraca protiv aparthejda, no Tutu se istaknuo po tome što je otvoreno zagovarao nenasilje te poticanje stranog ekonomskog pritiska na aparthejdski režim kako bi došlo do njegovog sloma.
1985. godine Tutu postaje biskup Johannesburga, a 1986. i nadbiskup Cape Towna - to je ujedno i najviša pozicija u anglikanskoj hijerarhiji na jugu Afrike. Njegova popularnost i utjecaj kontinuirano su rasli diljem Južne Afrike, ali i svijeta.
Desmond Tutu kod Ronalda Reagana 1984. u Bijeloj kući (izvor: AP Photo/Barry Thumma)
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
