Tajnoviti zapis u zvijezdama i nade u infracrvenom sumraku: K2-18b, 124 svjetlosne godine su između nas, ali možda smo bliže no itko u svemiru - kako jedan planet upravo pokreće najveću raspravu o životu

Promotrimo naš svijet, ali pokušajmo se na trenutak udaljiti — pogledajmo ga očima kojima se vidi beskrajno prostranstvo svemira. S našeg gledišta sve djeluje poznato i pomalo predvidljivo, no što je s golemim svemirom koji se širi iza granica naših sondi i teleskopa? Baš tamo, na nebrojenim zvijezdama i njihovim planetima, možda se odvijaju priče o kojima smo tek počeli nagađati.

U tim beskrajnim prostranstvima, među desecima tisuća zasad otkrivenih egzoplaneta, jedan se proteklih mjeseci često spominje u razgovorima astrofizičara: K2-18b. Čini se da krije neku posebnu tajnu. Nije riječ o klasičnom "dvojniku Zemlje" — ni po veličini ni po strukturi — a ipak se uz njegovo ime vrte pojmovi "nastanjivost" i "znakovi života". Prije samo nekoliko desetljeća bilo bi nezamislivo da ćemo promatrati svijet udaljen 124 svjetlosne godine i u njegovoj atmosferi možda vidjeti tragove koji, barem na Zemlji, potječu gotovo isključivo od živih organizama.

Od kada je svemirski teleskop James Webb (JWST) stupio na scenu, prošlo je tek nekoliko godina, a već sada, 2025., brojni stručnjaci govore o "najuvjerljivijim dokazima života izvan Sunčevog sustava" pronađenima upravo na K2-18b. Premda su pojmovi poput "najuvjerljiviji" i "najjači dokaz" privlačni, treba ih gledati s dozom opreza: znanost obično napreduje postupno, malim, opreznim koracima — pogotovo kad se pružamo preko granica onoga što nam je dosad bilo poznato.

Unatoč svemu, priča o K2-18b nije puki senzacionalistički hit. Ona se godinama razvijala korak po korak, obuhvaćajući i romantičnu stranu otkrića (jer možda prvi put vidimo "dah biologije" na nekom drugom planetu) i onu strogo analitičku (jer svaki naizgled biološki signal prije svega treba proći rigoroznu provjeru te isključivanje svih mogućih nebioloških objašnjenja).

Možda još ne znamo što se točno krije iza tih najnovijih mjerenja, no ako smo išta naučili iz povijesti astronomije, to je da su najveći pomaci često započinjali upravo ovako — iz nejasnih naznaka potencijalno velikog otkrića. A kad se jednom rasvijetli, povratka više nema: svijet postaje drukčiji. Ipak, prije nego što zaronimo dublje u priču o tome što je K2-18b i zašto je baš sada dospio u središte pozornosti, vrijedi pogledati put koji je ovaj neobični planet dosad prošao — kao i što nam nove tehnologije, na čelu s JWST-om, tek mogu razotkriti. Jer možda zaista kucamo na vrata trenutka kada više neće biti upitno jesmo li u svemiru doista sami.

Za priču o K2-18b vratimo se nakratko nekoliko godina unatrag, u vrijeme dok je NASA-in teleskop Kepler (u svojoj "K2" misiji) u nepreglednom mnoštvu zvijezda tražio sitne, periodične promjene njihova sjaja. Upravo je tim "treptajima" otkriven egzoplanet koji kruži oko zvijezde K2-18, crvenog patuljka u zviježđu Lava. U početku nije izazvao buru oduševljenja — bio je tek jedan od mnogih "super-Zemlja" kandidata koji su čekali podrobniju analizu. No kad su astronomi kasnije pomnije obradili podatke, postalo je jasno da se K2-18b nalazi u tzv. nastanjivoj zoni: na udaljenosti pri kojoj bi, barem teoretski, voda mogla postojati u tekućem stanju.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.