Biti uspješan nije lako. Svi žele biti uspješni. Uspjeh je ono čemu pojedinci i kolektivi teže od postanka svijeta, a tako će biti do zadnjega dana postojanja ljudskoga roda. Uspjeh donosi egzistencijalnu sigurnost, radost, veselje, mnogobrojne nove mogućnosti i prilike za odabrane. No, ne mogu biti svi uspješni. Zato su narodne mase ljubomorne na osobe i zajednice koje dosegnu uspjeh.
Jednako je i u svjetskoj politici. Mnoge države bi voljele biti sile i kreirati regionalnu i globalnu politiku. No malo ih može. Sjedinjene Američke Države su, očekivano ili iznenađujuće (ovisno o kutu gledanja), najmoćnija svjetska sila bez premca. Već godinama i desetljećima analitičari i novinari govore da SAD neće još dugo biti toliko moćan, ali godine prolaze, a Washington i dalje ostaje na tronu. Međutim, to je sasvim logično. SAD je uspješan zbog američke izuzetnosti koja se provodi u praksi.
Još davnih dana Franklin D. Roosevelt izjavio je: "Sreća leži u radosti ostvarenja i u uzbuđenju kreativnih napora". Točno je pogodio. Ostvarenja, uzbuđenja i kreativni napori doista dobro opisuju karakteristike Amerikanaca. Ali treba krenuti od teorije. Američka praktična moć krenula je od teoretskih postavki koje su postavili njeni osnivači i kasniji vođe. Prema definiciji, američka izuzetnost sastoji se od tri ideje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
