Rimsko Carstvo je nesumnjivo bilo jedno od najvećih carstava u povijesti. S naprednim pravnim sustavom, efikasnom organizacijom državnih poslova i gotovo nepobjedivom vojskom, Stari Rim je stoljećima dominirao poznatim svijetom.
No razlog zašto je Rimsko Carstvo opstalo tako dugo ne leži samo u organizaciji države i vojske. Za to je velikim dijelom zadužen jedan skriveni dio državnog sustava koji je djelovao u sjeni. Od skromnih početaka do stvaranja jednog kompleksnog aparata, rimske sigurnosno-obavještajne službe su jedan intrigantan svijet izdaje, ubojstva, špijunaže i podataka koji su promijenili tok povijesti.
Od rimske vojne tajne službe koja je budno pratila događaje s druge strane Dunava, preko tajne policije koja je nemilosrdno progonila kršćane i druge političke neprijatelje, pa sve do agenata istreniranih za eliminaciju svih onih koji su se zamjerili imperijalnoj vlasti, učinkovitost rimskih sigurnosno-obavještajnih agencija u doba bez interneta i tehnologije je impresivna.
Rimska Republika
Za vrijeme Rimske Republike nije postojala jedna formalna tajna služba zbog specifičnosti političkog konteksta. Naime, glavno političko tijelo je bilo Rimski Senat. Ono je djelovalo ujedinjeno na mnogim poljima, posebice vanjske politike, ali je istovremeno bilo podijeljeno i obilježeno unutarnjim borbama za prevlast između rivalnih frakcija i aristokratskih obitelji. Urote i politički obračuni su bili učestala pojava u Republici te je stoga bilo sasvim uobičajeno da svaki utjecajni i bogati Rimljanin, a pogotovo senator, ima vlastitu mrežu tajnih agenata da bi bio informiran o onome što rade njegovi politički neprijatelji. A špijun je mogao biti bilo tko: sluga, rob, ljubavnica, stražar, pisar itd.
U Rimu, gradu vječnih urota i političkih neprijateljstva, posjedovanje informacija je značilo jako puno.
Podaci su se prikupljali na različit način: kontakt s lokalnim stanovništvom, infiltracijom u državne službe, praćenjem, tajnim zadacima, iznudama, ucjenama, prijetnjama, potkupljivanjem (pogotovo sluškinja i robova bogatih senatora), ubacivanjem špijuna među neprijateljske redove, slanjem diplomatskih misija (isto kao što i danas ambasadori jedne zemlje imaju veliku ulogu u špijunaži), kroz poštansku službu i državne komunikacije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
