Već nekoliko mjeseci kruže vijesti o navodnom soničnom napadu protiv američkih diplomata i osoblja američkog veleposlanstva u glavnom gradu Kube, Havani. Mnogo toga je temeljeno na rekla-kazala informacijama koje ne otkrivaju nikakvu pozadinu tajnovitog napada. Najtajnovitija je i sama upotreba naziva.
Sonična i ultrasonična oružja (USW) je pojam koji se odnosi na različite načine korištenja zvuka za ranjavanje, onesposobljavanje ili ubojstvo protivnika. Neka sonična oružja se danas koriste u svom ograničenim obliku u istraživanju i razvoju vojske i policije. Često se opisuju kao sonični metci, granate, mine i topovi; neki stvaraju usredotočeni pojas zvuka ili ultrazvuka, dok drugi stvaraju ozvučena polja. Iznimno snažna ultrasonična oružja mogu oštetiti sluh ili ga u potpunosti uništiti, te proizvesti snažne bolove kao i gubitak koncentracije. Takav napad obično je dovoljan za onesposobljavanje osobe. Manje snažni zvučni valovi mogu proizvesti nesanicu ili nelagodne osjećaje. Ovakvo korištenje zvučnih frekvencija već su korišteni u protuterorističkim akcijama i za kontrolu mase.
U kolovozu 2017. godine počeli su izlaziti izvještaji kako je američko i kanadsko diplomatsko osoblje na Kubi doživjelo niz neobičnih zdravstvenih problema. Dvadeset i dva zaposlenika State Departmenta žalili su se na pogoršano zdravstveno stanje, a State Department je potom zaključio kako su ti problemi posljedica napada ili izloženosti nepoznatom sredstvu, no nije upirao prstom u odgovornost kubanske vlade. Ovi zaposlenici patili su od laganog oštećenja mozga sličnom onima pri padu na glavu, a drugi simptomi su uključivali privremene ili stalne gubitke sluha, sjećanja i nesanicu. Potom se počelo sumnjati u sonično oružje, ali znanstvenici smatraju kako je korištenje soničnog oružja neplauzibilna tvrdnja. Većina znanstvenih istraživanja ukazuje da je ultrazvučni način borbe slab ili nikakav samo nekoliko stotina metara udaljenosti od cilja.
Sjedinjene Države su ipak izbacile dva kubanska diplomata kao odgovor na predmnijevajući napad. U rujnu je američki State Department najavio povlačenje osoblja koje nije nužno za djelovanje veleposlanstva, te upozorilo američke građane da ne putuju na Kubu. U listopadu je Associated Press pustio snimku navodnog zvuka koje su neki zaposlenici veleposlanstva čuli tijekom napada. Drugi neurolozi, međutim, imali su drugačije stavove oko ovih 'napada'. Većina je ukazala da su zdravstvene poteškoće najvjerojatnije psihosomatske prirode, te da se radi o mogućoj masovnog psihogeničnoj bolesti. Međutim, pojedinci u veleposlanstvu su ostali zahvaćeni ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama, a jedan sada mora koristiti i pomoćne slušne aparate. U prosincu su liječnici otkrili abnormalnosti na mozgu žrtava, ali spretno izbjegavaju koristiti riječ 'sonično' u opisivanju napada i postoji sve veća skepsa oko soničnog uzroka ovih zdravstvenih poteškoća. I dok zvučni zapisi izvan našeg spektra sluha mogu stvoriti simptome kao što su nesanica i neravnoteža, vrlo je neobično da soničnim napadom nastanu privremene ili trajne ozljede mozga.
Kubanska je vlada odmah ponudila pomoć američkim istraživačima, a kubanski građani podjednako izražavaju nevjericu da je kubanska vlast organizirala sonične napade. Kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez Parilla je potom optužio Amerikance za laganje oko ovog incidenta, te upozorio kako nema ama baš nikakvih dokaza koji mogu potvrditi maliciozno djelovanje prema američkim diplomatima. Kubanski predsjednik Raul Castro čak je prišao američkim diplomatima i rekao im kako je podjednako iznenađen i zabrinut za njihovo zdravstveno stanje, te je smirio prvi pristup kubanskog šefa diplomacije. Tu je iznenadio Amerikance izvan svih očekivanja, jer je Washington bio spreman odgovoriti na snažnu kubansku reakciju u stilu 'kako se osuđujete optužiti nas'. Kubanci su čak ponudili slobodno djelovanje FBI-u na svom terenu. Iako je američko-kubanska suradnja uznapredovala posljednjih mjeseci, ova razina pristupa čini se nevjerojatnom.
Predsjednik Trump je na to izjavio kako vjeruje da je Kuba odgovorna za napad, iako je priznao da se radi o vrlo neobičnom napadu. Nekoliko američkih dužnosnika tvrdi kako postoje jasni pokazatelji da je Kuba počinila tajnu agresivnu kampanju. U prošlosti, kad god je Washington optužio Kubu za nezakonito djelovanje, napad na diplomate ili na lokalne disidente, Havana je odgovarala protuoptužbama i tvrdila da su Amerikanci izmislili te priče. Ovoga puta, iako je Castro negirao uključenost kubanskih vlasti, njegova vlada nije negirala kako se nešto problematično dogodilo na kubanskom teritoriju. Poneki komentatori čak idu toliko daleko da predmnijevaju neposlušnu frakciju unutar kubanskih oružanih snaga koja je ovu akciju povela s pomoći Sjeverne Koreje ili Rusije, iako za to ne postoji ni zrnce dokaza. Američkim tvrdolinijašima nedostatak dokaza nije važan – poznati američki senator iz Floride kubanskog porijekla Marco Rubio smatra da je Kuba u najmanju ruku zanemarila svoju obvezu zaštite diplomata i njihovih obitelji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
