Švicarska je često poseban slučaj, o čemu god da govorili. Njezin ustroj drugačiji je od ostatka Europe. Ona u isto vrijeme i je i nije sastavni dio europskog identiteta. Nije članica Europske unije jer smatra da joj to ne bi koristilo. Nema neke industrije, ali ni prostora za poljoprivrednu proizvodnju - ostaje im stoga samo "biznis", primarno trgovina, bankarstvo... Švicarcima je jasno da je za njih ovo jedini put prema prosperitetu te glede toga postoji konsenzus.
Da bi bili uspješni u tome što rade, Švicarci polaze od pretpostavke da se federalne vlasti ne trebaju previše petljati u biznis - što manje tim bolje. Mala državna vlast, slaba, i snažan biznis koji vodi glavnu riječ, to je švicarski recept za uspjeh već jako dugo vremena. Još od 1848. godine federalnim vlastima u Bernu dominiraju pro-biznis stranke.
Nema sumnje da je to ostavilo utjecaja i na same Švicarce koji su poprilično "posebni" kada je riječ o donošenju nekih odluka. Naime, taj pro-biznis element svoje zemlje većina drži na prvom mjestu i paze da nešto ne bi slučajno poremetilo takvo stanje. Primjerice, 2012. većina Švicaraca je na referendumu odbila veći godišnji odmor - glasalo se o uvođenju obvezatnog godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna i 67% ih je bilo protiv. Takav ishod teško je zamisliti u bilo kojoj drugoj zemlji, ali ne i u Švicarskoj. Stanovnici tamo su također većinski odbacili ideje uvođenja temeljnog životnog dohotka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.