Činjenice na terenu nikad nisu bile jače za kinesku vlast. Naime, Kina je u Južnom kineskom moru počela graditi Meiji greben, niz otoka u zapadnom Pacifiku koji su izazvali velike rasprave na susretu zemalja ASEAN-a i Shangli-La dijaloga u Singapuru. Ovi koraci koji vode proširenju kineskog teritorijalnog mora neki smatraju prijetnjom za stabilnost i sigurnost Južnog kineskog mora, gdje postoje mnogobrojni teritorijalni upitnici. Južno kinesko more je geostrateški iznimno važno. Radi se o drugom najčešće korištenom pomorskom pravcu na svijetu po broju brodske tonaže. Regija ima i 7,7 milijardi barela potvrđenih naftnih rezervi, s procjenom dodatnih 28 milijardi barela. Smatra se također da na području ima 7500 kubičnih kilometara prirodnog plina.
Zbog svojih resursa i strateške pozicije, Južno kinesko more ima niz teritorijalnih sporova. Indonezija, Kina i Tajvan spore se oko Natuna otočja na sjeveroistoku; Filipini, Kina i Tajvan oko Scarborough otočja; Vijetnam, Kina i Tajvan oko mora zapadno od otočja Spartly; Malezija, Kambodža, Tajland i Vijetnam oko područja u Tajlandskom zaljevu; a Singapur i Malezija oko Johore tjesnaca i Singapurskog tjesnaca.
Upitan o tom slučaju direktor Odjela za granice i pitanja mora u kineskom Ministarstvu vanjskih poslova Quyang Yujing rekao je za list China Daily da su otoci u području Nansha (u međunarodnom nazivlju Spratlys) potpuno namijenjeni civilnima, što mora uključivati i izgradnju zračne luke, pristaništva, telekomunikacija, meteoroloških stanica, sigurnost navigacije i promatranje okoliša. Quyanf je također odbacio sva nagađanja da Kina gradi novo otočje zbog teritorijalnih zahtjeva u Južnom kineskom moru. Prema njegovom mišljenju, pozicija otoka ima prikladnu povijesnu i legalnu utemeljenost i nije ju potrebno jačati kroz izgradnje na otocima i koraljnim grebenima kako bi se to utvrdilo. Pritom je naglasio da druge države ilegalno okupiraju druge kineske koraljne otoke, naročito ukazujući na Filipine.
U međuvremenu su Tajvan i Filipini potpisali sporazum o zakonskim rješenjima u prijepornim područjima koji će stupiti na snagu vrlo skoro. To je dio paketa koji se nalazi u Mirovnoj inicijativi za morske prijepore u Južnom kineskom moru, koji je pripremio tajvanski predsjednik. Radi se o inicijativi koju su Tajvanci pokrenuili nakon što je jedan tajvanski ribar ubijen kad su njegov brod presreli redarstvenici Filipinske obalne straže u svibnju 2013. Novi dogovor omogućuje objim stranama da se suzdrže od upotrebe sile u bliskim susretima te da se povećaju međugranični kontakti. Iako ugovor tek treba stati na snagu, tajvanski predsjednik Ma Ying-jeou tvrdi da već obje strane djeluju prema tom konsenzusu.
Kako Filipini nisu mogli postići slični dogovor s Kinom, Manilla je tužila Kinu Trajnom sudu za arbitraciju u Haagu, gdje će međunarodni suci kroz idućih par tjedana započeti raspravu o kineskom pravu na 24 nautičke milje prostora. Filipini se pozivaju na UN-ovu konvenciju u pravu mora, ali Kina je prošlog prosinca objavila poziciju prema kojoj sud ne bi trebao slušati filipinsku optužbu dok se ne sagledaju svi međusobni teritorijalni prijepori na svim otocima, hridima i koraljnim otočjima. Pritom se Peking poziva na "povijesne" dokaze, iako su oni malobrojni i teško mogu tumačiti prava na temelju trenutno važeće jurisdikcije. Kinesko stanovništvo i vodstvo su međutim uvjereni kako Kina s pravom posjeduje svo kopno koje se nalazi u Južnom kineskom moru, pa čak i more samo. Problem za regiju je u tome što ovakvo razmišljanje nije ograničeno samo na Kinu, već i druge zemlje regije imaju ovakvo razmišljanje, što stvara sve veće tenzije u tom dijelu svijeta.
Na 26.sastanku ASEAN-a u Kuala Lumpuru krajem travnja ovo je pitanje bilo duboko raspravljano s nakanom da organizacija napravi neki korak prema mirnom rješavanju sukoba. Na sastanku se primjetilo kako organizacija treba hitnu promjenu svoje paradigme. Udruženje nacija jugoistočne Azije (ASEAN) je politička i ekonomska organizacija deset zemalja Indokine (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Brunej, Kambodža, Laos, Mijanmar i Vijetnam) i nastalo je 1967.u sasvim drugačijim uvjetima od današnjih.
ASEAN se uobičajeno skanjivao komentirati kineske poteze, ali je izjava ASEAN-a bila jača nego inače, dok je malezijski premijer Najib Razak je pozvao na hitno rješavanje spora. Glasnogovorništvo kineskog Ministarstva vanjskih poslova je ljutito odgovorilo da se ASEAN treba suzdržavati od izjava koji se tiču prijepora u kojima njegovi članovi ne sudjeluju. Kina svoje probleme želi rješavati bilateralno, te daje znakove kako ju ne zanimaju mogućnosti pregovora kroz multilateralne okvire kakav je ASEAN.
Ovogodišnji domaćin summita, Malezija, već neko vrijeme pokazuje jasan stav da se ne želi dovesti u situaciju gdje bi imala probleme s Kinom oko Južnog kineskog mora. Stoga je Kuala Lumpur pokušao dovesti cijeli blok u poziciju neutralnog stava i održavanja bliskih ekonomskih veza s Kinom. I dok je ovogodišnja izjava bila oštrija od prethodnih, Filipini i Vijetnam su smatrali da bi trebalo ići jače i pozvati službeno međunarodni sud da se uključi u rješavanje spora. Filipinski predsjednik Benighno Aquino je pozvao na jači regionalni stav i pokušao spor nazvati regionalnim problemom koji šteti slobodi plovide i oštećuje pomorski okoliš. Nije ovo prvi put kad su se članice međusobno našle na drugačijim stavovima. Na summitu 2012. Kambodža je oštro napala Filipine za pokušaj stvaranja oštrog protukineskog stava, što je zamalo dovelo do raspada sastanka na vrhu.
ASEAN se temelji na konsenzualnom donošenju odluka, što je u ovom slučaju postavilo većinu članica s dobrim političko-ekonomskim odnosima s Kinom nasuprot jednoj članici – Filipinima. Ovakve rasprave posebice ljute Mijanmar, Laos i Kambodžu koji uopće ne graniče s Južnim kineskim morem i smatraju da je kineska taktika bilateralnog rješenja najbolja. Bez jasnog strateškog interesa ASEAN-a, nastaje povećana frustracija članica, kao i opasni presedan da se ne raspravlja oko sigurnosnih pitanja ako su u njih uključene velike sile. Slučaj s teritorijalnim razgraničenjem na Južnom kineskom moru zapravo je najveći diplomatski izazov ASEAN-a unazad nekoliko desetljeća, a nesposobnost odgovora na njega mogla bi rezultirati i propašću ideje da bi ASEAN mogao do kraja ove godine postati živahna ekonomska zajednica. Samovolja pojedinih članica dovodi do nemogućnosti konsenzusa. Dodatno, nastojanja Filipina i Vijetnama da se odupru Kinezima dovela su do protuučinka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
