Najpoznatija scena iz kultnog filma Cabaret svakako je ona gdje mladi nacist pjeva "Sutra pripada meni". Radnja filma smještena je u Weimarsku Republiku, godina je 1931. i zaista, "sutrašnjica" bilo je nešto što se trebalo ugrabiti, nešto što se nudilo u trenutku velike povijesne prekretnice koja se "osjećala u zraku". Periodi su to velikog uzbuđenja i velikih opasnosti, do jučer na filmu, danas u našoj stvarnosti, a "sutra" će pripadati onome tko shvati da se sutra uzima.
Tri su moguća scenarija za ovu krizu u kojoj se nalazimo, tri načina gledanja na ono što dolazi nakon nje.
Prvi način gledanja je onaj koji smatra da se ništa značajno neće promijeniti, da se uskoro vraćamo "na staro". Vlasnici postojećeg poretka diljem svijeta tome se nadaju, a možda i dobar dio običnog naroda. Biti ona generacija koja će morati proći kroz veliku transformaciju za mnoge nije nešto naročito ugodna pomisao.
Ovih dana, kada se mjere protiv širenja koronavirusa ukidaju, kada se polako ponovno pune terase kafića, nije teško prikloniti se prvoj skupini, osjećati olakšanje da je sve "gotovo" ili da se približava kraju. Nažalost zdrave oči nas varaju u ovom slučaju. Pred sobom vidimo tek privid normalizacije. Stvarnost ne vidimo očima, "vidimo" je znanjem da je ekonomski poredak pretrpio ogroman udarac, još ga trpi, i da nas posljedice neće zaobići.
Na tom putu polako prelazimo iz prvog načina gledanja u drugi. Taj drugi zastupa stajalište kako povratka u jučerašnju "normalu" neće biti, a umjesto jučerašnjeg svijeta dolazi "novo normalno", jedna nova stvarnost koja će zamijeniti (ili dobrim dijelom već i jest) prethodnu.
Tranzicija iz prve skupine u drugu skupinu događat će se postepeno tijekom idućih tjedana i mjeseci i nalikovat će djelomično na percepciju ljudi prema samom koronavirusu. Naime, kada se virus pojavio u Kini velika većina smatrala je kako se diže panika "oko ničega". No, kako se virus probijao na Zapad stavovi su se mijenjali. Prvo prihvaćanje pandemije sa sobom je još uvijek vuklo pretpostavku da je riječ "o blažoj gripi". Danas takve tvrdnje postoje još samo na krajnjoj margini.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
