Ubojstvo ruskog veleposlanika u Ankari, teroristički napad u Berlinu, pucnjava u Zürichu, te nedavni napad na stadion Besiktas u Istanbulu zasjenili su bombaški napad na kršćansku crkvu u Egiptu. Ipak, u Egiptu se događa kontinuirani teror nad koptskim kršćanima, a u posljednjem napadu poginulo je najmanje 25 ljudi, prema navodima egipatskih državnih medija. Radi se o najsmrtonosnijem napadu na kršćane u Egiptu u protekloj godini, ali nažalost ne i jedinom takvom nasrtaju u posljednje vrijeme. Eksplozija je zatutnjala u deset sati ujutro prošle nedjelje, na dan kada se tradicionalno na svetoj misi okupljaju kršćani. Bomba je bila napravljena na temelju TNT-a, te je eksplodirala u crkvi Svetog Petra i Pavla, blizu katedrale Svetog Marka, sjedišta koptskog pape Tavardosa II.
Kopti nisu mala manjina u Egiptu, jer čine deset posto stanovništva te zemlje, odnosno između devet i petnaest milijuna ljudi. Mnogi slavni Egipćani su koptskog porijekla, a u novije doba osobito je poznat bivši glavni tajnik UN-a Butros Butros-Gali. Kopti su ujedno najveća kršćanska denominacija na Bliskom istoku jer Koptska pravoslavna crkva ima svoje sljedbenike u mnogoljudnim zemljama Egiptu, Sudanu i Libiji, ali povijesno imaju svoju prisutnost i u drugim zemljama regije. U svijetu postoji između deset i dvadeset milijuna Kopta. Ova brojka varira jer mnogi Kopti nastoje sakriti svoj vjerski identitet uslijed velikih progona koje su doživjeli tijekom povijesti. Kopti govore i svojim vlastitim jezikom, demotičkim egipatskim koji se govorio u starorimsko vrijeme. Koptski jezik je važan u izučavanju koptologije, ali još više za liturgiju, iako većina današnjih Kopta govori samo arapskim jezikom. Tijekom tridesetogodišnje vladavine Hosnija Mubaraka Kopti su bili pod velikom represijom, iako su odnosi s Koptskom pravoslavnom crkvom na državnoj razini bili postojani. Stoga su mnogi kršćani sudjelovali u zbacivanju Mubaraka s vlasti u ustanku 2011. Od tada do danas je sustavno napadana baština i duh Kopta u Egiptu, posebice u bombaškim napadima na kršćanske crkve diljem zemlje.
Posebice se bilježi napad bombaša samoubojice 2011. u crkvi u Aleksandriji, kada je ubijen 21 vjernik. Islamistički ekstremisti redovito potiču na nasilje protiv Kopta, a osobito otkako je zbačen islamistički predsjednik Mohamed Morsi 2013. Oni optužuju kršćane za sudjelovanje u tom zbacivanju, a crkve su često i kolateralne žrtve. Tako je 2013. masa prosvjednika zapalila i napala desetine crkava jer su ih vladine snage potjerale iz javnog prostora Kaira, gdje su prosvjedovali za oslobođenje Morsija. Posljednji je napad na tragu takve nedavne povijesti unutaregipatskih odnosa.
Vlasti su 12. prosinca uhapsile trojicu osumnjičenika i jednu ženu, iako niti jedna skupina nije preuzela odgovornost za napad. Tijekom državne pogrebne ceremonije za žrtve napada istog dana egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi je rekao da je identificiran terorist pod imenom Mahmud Mostafa, koji je nosio eksploziv ispod svoje jakne. Čini se da ipak nije on počinitelj napada, već žena koja je prema svjedočenjima zaštitara i očevidaca nosila bombu od 12 kilograma TNT-a u torbi, te je ušla u ženski dio molitvenog prostora crkve. Ta se tvrdnja smatra pouzdanom s obzirom da su većina poginulih žene i djeca.
Država je od 2013.opetovano jamčila političku i fizičku sigurnost Kopta u Egiptu. Nakon napada spontano je došlo do prosvjeda egipatskih kršćana, posebice nakon što su preživjeli očevici potvrdili medijima da egipatska policija nije izvršila uobičajen sigurnosni pretres pri ulasku u crkvu, iako se ona nalazi u neposrednoj blizini rezidencije vrhovnog duhovnog vođe koptskih kršćana pape Tavardosa II. Ministarstvo unutarnjih poslova Egipta odmah je proglasilo stanje sigurnosne uzbune i krenulo u potragu za počiniteljima. Ali, Koptima je stigla voda do grla, jer se osjećaju iznimno nesigurnima u Egiptu. Neke zajednice zahtijevaju odlazak ministra unutarnjih poslova Madždija Abdula Gafara, a nekoliko desetaka Kopta je čak javno zatražilo da odstupi predsjednik Sisi. Ipak, Koptima je poznato da kao manjina ne mogu utjecati na visoku politiku javnim kritiziranjem egipatske vlasti. I za manje stvari se u Egiptu otišlo u zatvor, pa je pitanje opstanka Kopta u Egiptu od velikog značaja i od velike potrebe pragmatičnog pristupa. Svakako mnogi Kopti osjećaju svoju pripadnost egipatskoj državi, te ističu nacionalne slogane zajedništva muslimana i kršćana. Ipak, neki prosvjednici su odbijali slogane jedinstva upozoravajući da Kopti ne pale džamije.
Crkveni oci podržavaju ideji jedinstva. Oni pozivaju svoje vjernike da ne prosvjeduju, već da pokažu ljubav prema muslimanima i da time štite Egipat. Osobito se istaknuo župnik crkve Svetog Marka u Azbakeji velečasni Makarije Junan, koji je rekao narodu Crkve da 'poštuju predsjednika i slušaju njegovu mudrost' putem koje će Kopti zadržati svoja prava. Optužio je prosvjednike opominjući ih da je njihova religijska dužnost slušati svoje predsjednike i sultane. Ali, vjernici ga nisu osobito poslušali. Nastavili su nekoliko dana s prosvjedima, a neki su se sukobili i s policijom. Oni jednostavno ne mogu više slušati poruke mira i ljubavi, opraštanja i pasivnosti, jer vide da je nasilje nad kršćanima sustavno, te da kršćanska zajednica u Egiptu može očekivati samo nova krvoprolića i kriminal. Istovremeno, ne vide poteze koji ciljaju zatvaranju ekstremnih islamističkih centara gdje se, između ostalog, promiče i mržnja prema kršćanima.
Mnogi smatraju da iza svega ne stoje terorističke organizacije kao što je Daeš, već radikalno krilo Muslimanskog bratstva koje se time osvećuje Koptima zbog podrške zbacivanja Morsija 2013. i potpore Sisija, što je dovelo do izolacije članove Muslimanskog bratstva i ponovnog stavljanja skupine van zakona. Time se pokazuje da je napad na Kopte politički a ne vjerski čin, te da islamisti u Egiptu žele uništiti povezanost i sigurnost Kopta, a posebno njihov odnos prema sekularnoj egipatskoj vlasti. Ali ostaje pitanje o državnom političkom stavu i šutnji vladajućih spram provokativne retorike mnogih salafističkih vođa u Egiptu protiv Kopta. Iako je Mubarak već počeo govoriti o koptskom sigurnosnom pitanju kao pitanju nacionalne sigurnosti, nije došlo do značajnog preobrata. Relativisti govore da teroristi ciljaju egipatske građane, bili oni Kopti ili ne. Ali ipak je očito da egipatska država mora pokazati svoju odanost sekularnosti i zaštititi egipatske Kopte, a time i zadati udarac svojim političkim islamističkim protivnicima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
