Erozija ugleda njemačke kancelarke Angele Merkel dobila je dramatične razmjere nakon što je jučer izjavila da vlada odobrava kriminalnu istragu protiv televizijskog komičara zbog njegovog satiričnog glazbenog broja o turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu. Malo tko je mogao vjerovati da je Merkel spremna otići tako daleko i dati potporu zahtjevu turskog predsjednika da se novinar ZDF-a Jan Böhmermann sudski goni zbog satire.
Legalno utemeljenje za svoju odluku Merkel je pronašla u Članku 103. njemačkog krivičnog zakona koji glasi: 'Tko uvrijedi šefa strane države ili člana strane vlade koji je u Njemačkoj po službenoj dužnosti ili je šef diplomatske misije na teritoriju Savezne države, može biti kažnjen zatvorom do tri godine ili novčano, a u slučaju klevetničke uvrede kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina'. Merkel je ujedno najavila inicijativu za ukidanje ovog članka zakona do 2018.
Erdogan se pozvao na još važeći njemački zakon i zatražio da se provede sudski proces protiv Böhmermanna. Upućivanjem ovog zahtjeva Erdogan je izravno naudio Angeli Merkel, jer ju je stavio u položaj da mora napraviti jednu od dvije loše odluke. Odbiti i naljutiti Erdogana ili postupiti po njegovom zahtjevu i zgaziti medijske slobode, gurajući prst u oko vlastitoj javnosti? Merkel je izabrala ovo drugo, procjenjujući valjda da joj je važnije partnerstvo s Turskom, od koje očekuje pomoć u zaustavljanju izbjeglica s Bliskog istoka.
Jan Böhmermann Uvjetovana, bolje reći ucijenjena, Sporazumom EU i Turske za izbjegličku krizu Merkel je posegla za krajnje nepopularnom mjerom ne bi li očuvala savezništvo s Erdoganom. Poslala je novinara na sud zbog satire. Tko može reći da je normalno da se takve stvari događaju u demokratskoj ujedinjenoj Europi u 21. stoljeću? I to u najmoćnijoj državi te Europe, koja bi valjda morala biti bastion slobode govora?
Možda tako i dalje imaju pravo misliti oni neupućeni, ali njemački sindikat novinara oglasio se vrlo izbalansiranim priopćenjem, koje ne zadire duboko u suštinu problema. 'Nije bilo potrebe za ovom odlukom kancelarke, jer je turski predsjednik Erdogan već podnio zahtjev tužitelju u Mainzu', naveo je Sindikat novinara, pozdravljajući kancelarkinu inicijativu za ukidanje spornog zakona.
Za famozni članak 103. može se reći da predstavlja pravosudni atavizam, jer datira iz 19. stoljeća, kada je uveden u više europskih država da bi štitio lik i djelo kraljeva i careva, a prihvaćen je i u nekim republikama. Manje više isti zakon kao u Njemačkoj još važi u Italiji, Poljskoj i Švicarskoj, kao i u kraljevinama Danskoj, Nizozemskoj, Norveškoj i Španjolskoj. U Velikoj Britaniji još važi zakon prema kojem se doživotnim zatvorom kažnjava tiskanje tekstova u kojima se poziva na rušenje monarhije, makar i mirnim putem. Prema ovom zakonu posljednji je puta presuđeno davne 1879. godine.
Ugledni njemački tjednik 'Der Spiegel' pao je na udar Članka 103. kada je u britanskoj okupacijskoj zoni 1949. objavio članak o nizozemskoj kraljici Juliani za koji je ocijenjeno da je napisan u 'uvredljivom tonu', zbog čega je magazin kratko bio zabranjen. Poznat je i slučaj iz 1967. godine kada je iranski šah Reza Pahlavi zatražio podizanje tužbe protiv prosvjednika koji su s negodovanjem popratili njegov posjet Njemačkoj. Teheran je povukao slučaj nakon što je tadašnji njemački ministar unutarnjih poslova posjetio Iran i uspio odobrovoljiti Pahlavija. Zadnji put njemački sudovi su se mučili sa spornim zakonom prije šest godina kada je presuđeno da se jedan ulični plakat u München mora ukloniti zbog posjeta pape Benedikta XVI.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.