Sudbonosno vrijeme i globalni sudar dvije filozofije: Hoće li drevno Umijeće ratovanja nadmudriti megalomansko Umijeće dogovora i zauvijek promijeniti svijet?

Sunce koje izlazi na Dalekom istoku nekada je Zapadu bilo tek daleka egzotika, mističan simbol jedne drevne civilizacije čija je mudrost često marginalizirana, a ponekad i romantizirana. Danas, kad kineska ekonomska i politička moć očito raste, svjedočimo dvjema paradigmama koje se sudaraju silinom tektonskih ploča: s jedne strane, američko "umijeće dogovora", personificirano kroz Donalda Trumpa i njegovu samouvjerenu filozofiju trgovinskih sporazuma, a s druge strane, kinesko "umijeće ratovanja", duboko ukorijenjeno u stoljećima strategijskog promišljanja. Trenutak u kojem se nalazimo možda je i sudbonosan: hoće li stare kineske ratne vještine i promišljenost nadjačati američki instinkt za nadmetanje i megalomansku glad za dominacijom? Dakako, odmah valja primjetiti i naizgled kontradikornu semantiku - Trumpov "dogovor" predstavlja silu, a kinesko "ratovanje" mudrost i nadvladavanje neprijatelja upravo kroz eksploataciju njegove želje za nasiljem.

Povijest se naoko voli poigravati ironijom. "Umijeće ratovanja" Sun Tzua, nastalo prije više od dvije tisuće godina, sastavljeno je kao vojni priručnik, ali je s vremenom postalo i filozofska okosnica diplomatskog, političkog i ekonomskog razmišljanja u Kini. Suprotno stereotipu o militariziranom priručniku, Sun Tzu redovito naglašava važnost promišljanja, izbjegavanja nepotrebnih sukoba i "pobjede bez borbe". U srcu njegova djela stoji ideja da je vrhunac strategije izbjeći skupu konfrontaciju te natjerati protivnika na odustajanje ili dogovor prije nego što se iscrpe resursi. Promatrajući svijet ovako, cilj postaje dugoročno očuvanje stabilnosti i moći — a ne tek trijumf u jednoj velikoj, spektakularnoj bitci.

Na drugoj strani, "Umijeće dogovora" (The Art of the Deal) Donalda Trumpa odiše sasvim drugačijim duhom. Nastalo u kontekstu američkog tržišnog kapitalizma i nekretninskih poslova 80-ih godina, ono nudi uvid u psihu osobe koja konflikt vidi gotovo kao igru iz koje se izlazi bogatiji i "pobjednički". Trump, kao političar, tu je filozofiju dodatno radikalizirao i internacionalizirao. Carine, prijetnje, bombastični medijski istupi — sve to služi jednom cilju: stvaranju uvjeta u kojima se protivnika dovodi u poziciju da "moli" za trgovinske koncesije. Pristup je to pun rizika, rado viđene dramatike i nepredvidljivih manevara. Čak i kad se ne ostvari konkretan gospodarski pomak, važno je zadržati sliku "napada" i "snage", jer to dodatno osnažuje pregovaračku moć u očima javnosti i protivnika.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.