Slobodno zidarstvo je vrsta zatvorene muške društvene organizacije, koja simboličko-ritualnim praksama, odabranim pojedincima prenosi određena religijska i etička načela. Nastalo je u 17. stoljeću u Škotskoj i Engleskoj kada su pod utjecajem prosvjetiteljskih strujanja srednjovjekovni zidarski cehovi postupno prerasli u inicijacijsko društvo u kojem se zidanje više nije shvaćalo doslovno, nego u prenesenom značenju, kao intelektualno i duhovno stvaralaštvo nadahnuto prosvjetiteljskim idealima. Proces oblikovanja modernog ili takozvanog spekulativnog slobodnog zidarstva završen je 24. lipnja 1717. (blagdan sv. Ivana Krstitelja) u Londonu, kada su se četiri londonske slobodnozidarske lože ujedinile i utemeljile Veliku ložu Londona i Westminstera (kasnije preimenovana u Veliku ložu Engleske).
Najvažniji dokument slobodnog zidarstva je takozvana Andersonova Konstitucija iz 1723. Ona određuje osnovna načela na kojima se temelji rad suvremenog slobodnog zidarstva. Iz ovog dokumenta proizlazi da su slobodni zidari 'sljedbenici građanskog liberalizma, a to podrazumijeva vjersku toleranciju, borbu protiv svakog oblika totalitarizma, lojalnost državi, izbjegavanje revolucionarnih promjena i zalaganje za evolucijske promjene u društvu'. Ono što se od samih početaka modernog slobodnog zidarstva ističe, napose u Andersonovoj konstituciji, jest izbjegavanje političkih rasprava u ložama. U praksi se međutim pokazalo da se potonji princip ne poštuje uvijek, pogotovo ne u određenim okolnostima u kojima korporativna diplomacija slobodnog zidarstva može poslužiti određenim političkim ciljevima pojedinih članova organizacije. Primjerice, u Beogradu je 1909. skupina slobodnih zidara, potaknuta aneksijom Bosne i Hercegovine, osnovala ložu Ujedinjenje koja je radila u 'interesu agresivnijeg rada na ujedinjavanju srpstva'. Reprezentativan je primjer lože Fraternité des Peuples (Bratstvo naroda), koja je bila pod zaštitom Velikog Orijenta Francuske. Zadatak ove lože u načelu je bio širiti bratstvo među narodima, ali tijekom Prvog svjetskog rata ova je loža funkcionirala upravo suprotno. Postala je politički instrument hrvatskih i srpskih slobodnih zidara pomoću kojega su potonji lobirali za rješavanje jugoslavenskog pitanja u zemljama Antante.
Zašto su se hrvatski i srpski slobodni zidari odlučili na lobiranje za jugoslavensko pitanje u loži Fraternité des Peuples? Njihovo političko djelovanje proizlazi iz ideologije kojoj je bila privržena većina članova, a među njima je prevladavala ideologija integralnog jugoslavenstva i demokracije zapadnoeuropskog tipa. Korisnost lobiranja upravo u loži Fraternité des Peuples objašnjava jedan od istaknutih jugoslavenskih slobodnih zidara, Franko Potočnjak. On je smatrao da je, s obzirom na tešku situaciju koja je tada vladala u Srbiji i hrvatskim zemljama, to bio jedini način da se nešto postigne na području ujedinjenja južnoslavenskih naroda. 'Simpatije svijeta dragocjena su stvar za narod koji se bori za svoju slobodu. Stečene simpatije svijeta – znači: polovica dobivenog uspjeha' (Potočnjak, 1928).
Akcija lobiranja u loži Fraternité des Peuples započela je u travnju 1916. Četvorica jugoslavenskih slobodnih zidara koji su se 1916. nalazili u Parizu, među njima i jedan hrvatski, dr. Hinko Hinković, dobili su naputak, vjerojatno od loža Pobratim u Beogradu i Ljubavi bližnjega u Zagrebu, da propagiraju jugoslavensko pitanje među francuskim slobodnim zidarima. Sudeći prema izvorima, bila je to akcija koja se provodila sustavno i planirano: "Br. Sava Petrović iznajprije je sam sondirao teren. Kada je dobio uvjerenje, da će stvar dobro ići, pošli su on i br. Miša Cukić u 'Grand Orient de France', gdje su učinili usmenu predstavku, koja je bila uvažena" (Potočnjak, 1928). Veliki Orijent Francuske uputio ih je u ložu Fraternité des Peuples. Tako su slobodni zidari, dr. Hinko Hinković, Miša Cukić, Damjan Branković i dr. Stanoje Mihajlović prisustvovali radovima u toj loži, nastojeći svim mogućim silama, da što više povežu bratske veze s članovima lože Fraternité des Peuples, upoznavajući ih što su bolje mogli s hrvatsko-srpskim nacionalnim problemom. Već 26. travnja 1916. četvorka je dobila odobrenje da u loži Fraternité des Peuples održava posebna predavanja vezana isključivo za jugoslavensko pitanje.
Prvo predavanje uspješno je održao Hinković na sjednici lože 2. svibnja iste godine. Tamo su njegova predavanja proizvela najdublji dojam, tako da je u krilu Grand Orienta stvorena rezolucija, kojom je u cijelosti prihvaćen hrvatsko-srpski narodno-politički problem, i ta je rezolucija priopćena svim ložama Francuske. Hinković se u svojim predavanjima protivio da se Dalmacija prema odredbama Londonskog ugovora ustupi Italiji, a zalagao se za ujedinjenje južnoslavenskih zemalja. S istim ciljem predavanja su održali i Dušan Tomić te srpski veleposlanik u Parizu, Milenko Vesnić, obojica slobodni zidari.
Zahvaljujući francuskom slobodnom zidarstvu, koje je sve važnije odluke plasiralo u javnost, jugoslavensko je pitanje na velika vrata ušlo u francusku javnost. Bila je to tema o kojoj se pisalo u novinama kao što su Temps i Journal des Debats. Potočnjak je takav ishod ocijenio vrlo uspješnim: 'Naše pitanje postavljeno je na tapet pred čitavu francusku javnost i o njemu se stalo posvuda raspravljati. Kroz francusko novinstvo dobilo je terena posvuda, kuda je to novinstvo zalazilo, a otvoreno zalazilo je u sve antantske i neutralne zemlje, pa je odjedared nepoznato i bataljeno jugoslavensko pitanje postalo predmetom opće pažnje i stali se njime baviti i o njemu pisati i krugovi, kojima ili je bilo doslije nepoznato ili ga nijesu marili' (Potočnjak, 1921).
Nakon te akcije talijanski slobodni zidari okrenuli su se protiv jugoslavenskih i francuskih. Potočnjak je posebno isticao činjenicu da je talijanski slobodnozidarski tisak pisao protiv jugoslavenskih slobodnih zidara i da su talijanski slobodni zidari, koji su posjećivali francuske lože, iznosili u javnost ono o čemu se tamo raspravljalo. 'Osobito je Italijanima bio na zubu g. Hinković, kao onaj koji je istupio predavanjima i čitavu akciju u tome koncentrisao' (Potočnjak, 1928). Sukob s talijanskim masonima posebno je došao do izražaja 1917. kada je u Parizu održan Kongres latinskog masonstva. Kongres se bavio i razmiricama između jugoslavenskih i talijanskih masona, koji su od francuske braće tražili da povuku takozvanu Jugoslavensku rezoluciju koja je nastala zahvaljujući propagandi što su ju jugoslavenski masoni provodili u francuskim ložama.
Postoji još primjera iz slobodnozidarske diplomacije u prvoj Jugoslaviji. Jedan od njih je slučaj slobodnog zidara i predsjednika Slobodne Države Rijeka (1920.-1924.) Ricarda Zanelle kojeg je u diplomatskom smislu Aleksandar Karađorđević koristio kao vezu između Kraljevine SHS i Mussolinijeve Italije, a u svrhu izgradnje odnosa suradnje s fašističkom Italijom. Kada se odnos između dviju država 1926. naglo pogoršao zbog jugoslavensko-francuske suradnje, koja je smetala Mussoliniju, i kada je Aleksandar Karađorđević javno napustio politiku dobrosusjedskih odnosa s Italijom, Zanellina uloga se promijenila. U ožujku 1929. Zanella je dobio zadatak da u Parizu lobira za tada aktualnu politiku kralja Aleksandra. Njegova je misija bila da članove pariške lože Paul Peigné, u kojoj je djelovao bio velik broj jugoslavenskih, napose srpskih slobodnih zidara, uvjeri u neophodnost uvođenja takozvane šestosiječanjske diktature. Svoj boravak u Parizu Zanella je iskoristio i za povezivanje s talijanskim i francuskim antifašističkim strujama, napose onim slobodnozidarskim. Takvim je vezama pokušao ostvariti vlastiti politički interes obnove Slobodne Države Rijeka. Po povratku u Beograd francuski slobodni zidari omogućili su Zanelli otvaranje ureda koji je nominalno brinuo o problemima riječkih izbjeglica, dok mu je glavna, od javnosti skrivena djelatnost bila organizirana antifašistička propaganda.
Jedna od središnjih tema slobodnozidarske diplomacije je Europska unija. Jedan od prvih idejnih tvoraca Europske unije, nekadašnji francuski ministar, Aristide Briand, bio je slobodni zidar. On je ideju o ujedinjenoj Europi prvi put iznio 5. rujna 1929. u sjedištu Lige naroda u Ženevi, a već 1930. predstavio je svoj Memorandum o organizaciji sustava Europske federalne unije. Briandova je ideja ubrzo izazvala pozitivnu reakciju jugoslavenskih masona, barem ako je suditi po članku koji se 1931. pojavio u Šestaru, glasilu zagrebačke lože Pravednost. U članku se piše o recepciji ideje o ujedinjenoj Europi u loži Maksimilijan Vrhovac. U članku se o Briandovom planu govori pozitivno. Ideja o Europskoj uniji pozdravljena je jer se smatra da je Briandov plan o ujedinjenoj Europi napravljen po uzoru na Ligu naroda. Autor, potpisan inicijalima V. M. (radi se o dr. Veljku Milenkoviću, članu beogradske lože Dositej Obradović), smatra kako takva Europska zajednica ne bi zadirala u suverenost i neovisnost europskih država: 'Zato nam ne izgleda, da bi male evropske države stvaranjem Evropske zajednice, u smislu Brijanova prijedloga štetovale i da bi izgubile svoju samostalnost, potpadajući pod uticaj velikih evropskih država. Posmatrajući stvarnost, specijalno ono, što se događa u Ligi naroda, može se sasvim lako doći do sasvim protivnoga zaključka. Ko bi mogao tvrditi, da je nezavisnost od velikih bila veća, prije negoli što su one formirale zajednicu u formi Lige naroda? (...) U novoj zajednici, u Ligi naroda, uloga i vrijednost malih država nesumnjivo je veća, nego što je bila ranije, kad te zajednice nije bilo' (V. M., 1931). Europska unija bila bi za članove lože Maksimilijan Vrhovac loša solucija jedino u slučaju kada bi bila zamišljena kao jedna jedinstvena država koja bi djelomično ili u cijelosti apsorbirala europske države. Oni su na Briandov plan o Europskoj uniji gledali kao na rješenje koje bi europskim narodima donijelo trajan mir te su smatrali da bi takva zajednica bila u skladu s masonskim idealima.
Vezano uz temu:
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (I. dio) 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (II. dio): Malteški red 
Stvarna uloga i moć elitnih i tajnih društava (IV. dio): Red Garte 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (V. dio): Ukrajinski klanovi 
Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (VI. dio): Crno plemstvo 
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
