Od začetaka svog djelovanja, Družba Isusova je predstavljala određen odmak od Katoličke crkve i time postala predmetom mnogih kontroverzi u vjerskom, ali i političkom svijetu. Sam red je svoj pastoral vidio u obrazovanju, intelektualnom istraživanju i kulturnom uzdizanju. Isusovci su osnivali škole, sveučilišta i bogoslovije, te poticali ekumenski dijalog. A svima je poznato da je obrazovanje iznimno važan proces jer se u ranoj školskoj socijalizaciji daje određen nauk koji ostaje često ukorijenjen u novim generacijama kroz cijeli život. Mnoge nacionalne i političke elite svijeta vidjele su i dalje vide u isusovcima tajnovitu i vrlo moćnu organizaciju sa strogom unutarnjom disciplinom, neskrupuloznošću u biranju metoda djelovanja, potpunu predanost stvaranju univerzalnog carstva pod papinskom upravom.
Družbu Isusovu osnovao je baskijski plemić s Pirineja Ignacije Lojolski, nakon što se odlučio za duhovno usmjerenje tijekom oporavka od rana zadobivenih u Bitci kod Pamplone. Sastavio je Duhovne vježbe kako bi drugi mogli pratiti njegovu vokaciju i učenje Isusa Krista. Godine 1534. Ignacije i šest mladića, među kojima su bili Franjo Ksaverski i Petar Faber, okupili su se i zavjetovali se na siromaštvo, čestitost, te poslušnost, uključujući poseban zavjet poslušnosti papi u pitanjima usmjerenja misije i zadaća. Papa Pavao III. je 1540. izdao bulu kojim ozakonjuje Družbu Isusovu kao poseban red u Katoličkoj crkvi. Ignacije je bio plemić s vojnim zaleđem, što je vodilo formiranju reda sličnog vojnom odredu. Članovi Družbe morali su prihvatiti zapovijedi reda bilo gdje na svijetu, čak i kad su poslani živjeti u ekstremnim uvjetima. Isusovci su zbog tog zanosa i hijerarhije prozvani Božjim vojnicima, Božjim marincima, Družbom, Kristovom vojskom, a na čelu Družbe je general, što jasno govori o usmjerenosti formacije. Isusovci su sudjelovali u protureformatorskom pokretu i kasnije u implementaciji Drugog vatikanskog koncila.
Tijekom stoljeća, isusovci su optuživani da su elitna i korporativna organizacija s ciljem političkog utjecaja u Crkvi i u svijetu. Kao dokaz takvih optužbi stoje Tajne instrukcije Isusovaca (Monita Secreta), priručnik tiskan 1612. u Krakowu, za kojeg se smatra da je sastavio peti general Družbe Claudio Aqyuaviva, iako je vjerojatnije da ga je napisao bivši isusovac Jerome Zahorowski. Priručnik opisuje metode isusovaca za preuzimanje veće moći i utjecaja za Družbu i za Rimokatoličku crkvu. Sama Crkva je oduvijek smatrala knjigu krivotvorinom kako bi se nanijela šteta Družbi. Ali, da su isusovci doista bili prijetnja pokazuju i česti izgoni iz pojedinih zemalja. Isusovci su prognani iz Portugala 1759., Francuske 1764., Kraljevine Dviju Sicilija, Malte, Parme, Španjolske 1767. te iz Habsburške monarhije 1782. Smatra se da su ti progoni ...
Družbu Isusovu osnovao je baskijski plemić s Pirineja Ignacije Lojolski, nakon što se odlučio za duhovno usmjerenje tijekom oporavka od rana zadobivenih u Bitci kod Pamplone. Sastavio je Duhovne vježbe kako bi drugi mogli pratiti njegovu vokaciju i učenje Isusa Krista. Godine 1534. Ignacije i šest mladića, među kojima su bili Franjo Ksaverski i Petar Faber, okupili su se i zavjetovali se na siromaštvo, čestitost, te poslušnost, uključujući poseban zavjet poslušnosti papi u pitanjima usmjerenja misije i zadaća. Papa Pavao III. je 1540. izdao bulu kojim ozakonjuje Družbu Isusovu kao poseban red u Katoličkoj crkvi. Ignacije je bio plemić s vojnim zaleđem, što je vodilo formiranju reda sličnog vojnom odredu. Članovi Družbe morali su prihvatiti zapovijedi reda bilo gdje na svijetu, čak i kad su poslani živjeti u ekstremnim uvjetima. Isusovci su zbog tog zanosa i hijerarhije prozvani Božjim vojnicima, Božjim marincima, Družbom, Kristovom vojskom, a na čelu Družbe je general, što jasno govori o usmjerenosti formacije. Isusovci su sudjelovali u protureformatorskom pokretu i kasnije u implementaciji Drugog vatikanskog koncila.
Tijekom stoljeća, isusovci su optuživani da su elitna i korporativna organizacija s ciljem političkog utjecaja u Crkvi i u svijetu. Kao dokaz takvih optužbi stoje Tajne instrukcije Isusovaca (Monita Secreta), priručnik tiskan 1612. u Krakowu, za kojeg se smatra da je sastavio peti general Družbe Claudio Aqyuaviva, iako je vjerojatnije da ga je napisao bivši isusovac Jerome Zahorowski. Priručnik opisuje metode isusovaca za preuzimanje veće moći i utjecaja za Družbu i za Rimokatoličku crkvu. Sama Crkva je oduvijek smatrala knjigu krivotvorinom kako bi se nanijela šteta Družbi. Ali, da su isusovci doista bili prijetnja pokazuju i česti izgoni iz pojedinih zemalja. Isusovci su prognani iz Portugala 1759., Francuske 1764., Kraljevine Dviju Sicilija, Malte, Parme, Španjolske 1767. te iz Habsburške monarhije 1782. Smatra se da su ti progoni ...
