Povijesno, Crno plemstvo ili Crna aristokracija je ime rimskih aristokratskih obitelji koje su branile papinstvo pod papom Pijom IX. nakon što je savojsko Kraljevstvo Italije ušlo u Rim 20. rujna 1870. s namjerom rušenja pape i Papinske države. Ujedno označuje sve plemstvo od tada pa do Lateranskog ugovora 1929. koje je papa proglasio aristokratskim. Od ulaska novog vladara u Rim pa u idućih 59 godina papa se zatvorio u Grad Vatikan i proglasio se zatočenikom Vatikana kako bi izbjegao javno prihvaćanje vlasti nove talijanske vlade i države. Aristokrati koje je papa posvetio i koji su prije bili podanici papinske države držali su vrata svojih rimskih palača zatvorenim kako bi oplakivali papino zatočeništvo, zbog čega su prozvani crnim plemstvom.
No, prava priča ide puno dalje u povijest. Ime Crnog plemstva dijeli se u dvije glavne grane. Jedna jest rimska i povezana s papom. Oni su držali Rim u ime papinoga gospodstva i održavali upravu Svete Stolice. Mnogi članovi Crnog plemstva također su postali visokorangirani biskupi i nadbiskupi, pa čak i pape. Do danas postoje obitelji koje su nasljednici tog Crnog plemstva, uključujući familije Colonna, Massimo, Orsini, Ruspoli, Pallavicini, Theodoli, Sacchetti, Borghese, Odescalchi, Boncompagni-Ludovisi. Neke druge obitelji, kao što su Savelli, Caetani, Aldobrandini i Conti, izumrli su. Svi su oni u nekom trenutku povijesti imali člana papu ili kardinala. Lateranskim ugovorom je Crno plemstvo dobilo postepeno državljanstvo Italije i Države Vatikan, a prema odredbama ugovora sve plemenite titule koje je dao papa prihvatila je i Kraljevina Italija. Nastavili su djelovati u bliskoj suradnji i ceremonijalnim službama u Vatikanu sve dok veliki reformator papa Pavao VI. nije svojim apostolskim pismom Pontificalis Domus (Papinsko domaćinstvo) ukinuo mnoge pozicije 1968.
Crno plemstvo o kojemu se daleko više priča je ono venecijansko. Radi se zapravo o srednjovjekovnim oligarhijskim obiteljima Venecije i Genove koje su u 12. stoljeću dobile monopol na trgovinu. Tijekom prva tri križarska rata, od 1063. do 1123., venecijansko Crno plemstvo je konsolidiralo svoju moć i postalo bogatom vladajućom klasom. Oni su preuzeli upravu Venecijom 1171. kada je biranje dužda preneseno na Veliko vijeće, tijelo koje se sastojalo od trgovačke aristokracije, među kojima je bila i slavna obitelj Medici. Venecija je do Napoleona ostala u njihovim rukama, ali tajno elitno društvo, proisteklo iz ovog jadranskoga grada, prešlo je granice i navodno stvorilo moderan bankarski sustav. Za razliku od žalujućeg Crnog plemstva u Rimu, ovo Crno plemstvo zaradilo je svoj naziv zbog načina ponašanja, jer su članovi tajnog povezivanja koristili za svoje ciljeve atentate, ubojstva, ucjene, namjerni bankrot građana i tvrtki, otmice, silovanja itd.
Teoretičari urote smatraju da su sve velike plemićke kuće 20. stoljeća dio Crnog plemstva, uključujući kuće Bernadotte (Švedska), Bourbon (Francuska), Braganza (Portugal), Grimaldi (Monako), Habsburg (Austrija), Hohenzollern (Njemačka), Karađorđević (Srbija/Jugoslavija), Liechtenstein, Nassau (Luksemburg), Oldenburg (Danska), Oranje (Nizozemska), Savoy (Italija); Wettin (Belgija), Wittelsbach (Njemačka), Württemberg (Njemačka), Zogu (Albanija), te kuća Windsor iz Velike Britanije. Ipak, posebno se naznačuje Kuća Gvelfa i Kuća Hanover. Naime, prema toj teoriji, sve ove obitelji povezane su s Gvelfima, koja je originalna obitelj Crnog plemstva iz Venecije, a od njih potječu i Windsori odnosno današnja kraljica Elizabeta II. Gvelfi su toliko isprepleteni s njemačkom aristokracijom kroz Kuću Hanover da gotovo sve europske kraljevske obitelji proizlaze iz te Kuće, pa samim time i s Gvelfima odnosno Crnim plemstvom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
