Osobe sposobne za racionalnu analizu s podsmijehom će popratiti ultra-militarističku retoriku kao što je nedavna izjava političkog komentatora za FOX news koji tvrdi kako je Iran "zao i treba ga uništiti".
Ipak, dok jednima takva propaganda graniči s cirkusom, mnogi je shvaćaju izuzetno ozbiljno - SAD nije izuzetak, štoviše, SAD je najbolji ogledni primjer procesa koji možemo nazvati "stvaranje konsenzusa"*.
*Termin je prvi popularizirao svjetski poznati autor i analitičar Noam Chomsky u svom filmu 1992. ("Manufacturing Consent: Noam Chomsky and the Media")
Pretpostavka da SAD, ili bilo koja druga vojna sila, može pokretati vojne invazije, zračne udare i druge agresivne vojne operacije kada god dođe na takvu zamisao, je pogrešna. Za svaku vladu ili režim podrška što šire javnosti je ključna - svaki vojni angažman duboka je trauma nad cijelim narodom - svjesno ili podsvjesno. Ta trauma vrlo lako se može transformirati u pokret otpora koji bi mogao dovesti do destabilizacije u zemlji. Danas je to u SAD-u već vidljivo, sve veći broj stanovnika otvoreno se protivi aktualnoj vanjskoj politici koja je sve više militaristička. Bitno je napomenuti kako je svojevrsni "fitilj konsenzusa" doslovno dogorio za vrijeme vladavine George W. Busha.
Upravo na valu tog izraženog animoziteta američki narod je u Bijelu Kuću doveo Baracka Obamu. Histerija vezana uz izbor, navodno, predsjednika-mirotvorca kulminirala je travestijom dodjeljivanja Nobelove "nagrade za mir". Ispada kao da je Nobel ...
*Termin je prvi popularizirao svjetski poznati autor i analitičar Noam Chomsky u svom filmu 1992. ("Manufacturing Consent: Noam Chomsky and the Media")
Pretpostavka da SAD, ili bilo koja druga vojna sila, može pokretati vojne invazije, zračne udare i druge agresivne vojne operacije kada god dođe na takvu zamisao, je pogrešna. Za svaku vladu ili režim podrška što šire javnosti je ključna - svaki vojni angažman duboka je trauma nad cijelim narodom - svjesno ili podsvjesno. Ta trauma vrlo lako se može transformirati u pokret otpora koji bi mogao dovesti do destabilizacije u zemlji. Danas je to u SAD-u već vidljivo, sve veći broj stanovnika otvoreno se protivi aktualnoj vanjskoj politici koja je sve više militaristička. Bitno je napomenuti kako je svojevrsni "fitilj konsenzusa" doslovno dogorio za vrijeme vladavine George W. Busha.
Upravo na valu tog izraženog animoziteta američki narod je u Bijelu Kuću doveo Baracka Obamu. Histerija vezana uz izbor, navodno, predsjednika-mirotvorca kulminirala je travestijom dodjeljivanja Nobelove "nagrade za mir". Ispada kao da je Nobel ...