Četvrtog lipnja obilježila se stogodišnjica potpisivanja Trianonskog ugovora, najvažnijeg povijesnog događaja mađarske politike u dvadesetom stoljeću. U percepciji javnosti, to je još uvijek živa i traumatična povijest. Izvor toga je, s jedne strane, razbijanje nacionalne zajednice sporazumom, što je ostavilo duboke tragove na društvenoj svijesti Mađara, a s druge strane se sjećanje na Trianon potiče i koristi za političke svrhe i u Mađarskoj i u susjednim zemljama.
U skladu sa sporazumom kojim je pravno okončan Prvi svjetski rat za Mađarsku, potpisan 4. lipnja 1920. u palači Grand Trianon u Versaillesu, teritorij Mađarske smanjio se za dvije trećine (s 282.000 km2 na 93.000 km2), a njegovo stanovništvo za 57 posto (od 18,2 milijuna do 7,9 milijuna). Kao rezultat odredbi ugovora, Mađarska postaje siromašna sirovinama. Izgubila je brojne gradove i industrijske centre, a s njima i velik dio srednje klase. Privremena revizija granica i udvostručivanje teritorija zemlje na štetu Čehoslovačke i Rumunjske dogodila su se između 1938. i 1940. kao rezultat dviju Bečkih nagrada potpisanih uz pomoć njemačke i talijanske diplomacije. Osim toga, 1941. mađarske su trupe okupirale pogranična područja Jugoslavije. Pariškim mirovnim ugovorima iz 1947. obnovljene su granice Mađarske kako je utvrđeno Trianonskim ugovorom.
Trianon i dalje izaziva emocije u mađarskom društvu. U javnom je diskursu prisutan nakon promjene sustava 1989. Međutim, to se češće navodi od 2010. kada je mađarski parlament 4. lipnja ustanovio kao Dan sjećanja na Trianon (službeno, Dan nacionalne kohezije) i omogućio dobivanje mađarskog državljanstva osobama s mađarskim precima. Vjerojatno je to objašnjenje porasta postotka Mađara u posljednjih nekoliko godina koji tvrde da 'odluka o Trianonu nikada ne može biti prihvaćena' (porast od 10 postotnih bodova, na 54 posto). S druge strane, procjena ugovora se nije promijenila: dvije trećine Mađara smatra ga nepoštenim, ali manje od 20 posto se nada revidiranju granica. Ova istraživanja potvrđuju da su sveprisutne slike 'Velike Ugarske', to jest unutar trianonskih granica, u mađarskom javnom prostoru radije odraz osjećaja društva, a ne specifičnih teritorijalnih zahtjeva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.