Na parlamentarnim izborima u Slovačkoj premijer Robert Fico suočio se s teškim zadatkom izgradnje većinske koalicije. Razlog tome je šok nakon rezultata izbora: u Slovačkoj je velik broj glasova dobio Marian Kotleba i njegova ultranacionalistička Ludova stranka – Naše Slovensko (Narodna stranka – Naša Slovačka,LSNS).
Fico i njegova stranka lijevog centra Smer – socialna demokracia (Smjer – socijaldemokracija), koja je na vlasti u srednjoeuropskoj zemlji od 2012., ostvarili su pobjedu, ali u Nacionalnom vijeću imaju samo 49 od 150 mjesta.
Otvoreno krajnje desna LSNS je osvojila je osam posto glasova i 14 mjesta u novom parlamentarnom sazivu, nakon što je imala predizbornu kampanju usmjerenu protiv migrantskog vala u Europu, ali i protiv NATO-a, Europske unije, europske sigurnosne alijanse sa Sjedinjenim Američkim Državama, te protiv istospolnih brakova.
Marian Kotleba već je poznat Slovacima. Na regionalnim izborima 2013. osvojio je gradonačelničko u Banskoj Bystrici, gradu u središnjem dijelu zemlje. Često nosi uniformu po modelu nacističke satelitske nezavisne Slovačke u Drugom svjetskom ratu. Unatoč radikalnoj politici ove stranke, Kotleba naglašava ekonomske mogućnosti i korupciju, stvarajući anti-establišmentski narativ kakav je već viđen diljem Europe i SAD-a.
Marian Kotleba je odbacio neonacistički naziv, iako ga je prije doslovno koristio. Skinuo je uniformu Hlinkine garde, milicije koja je vladala ulicama slovačke države od 1939. do 1945.
Slovačka je bila jedina europska klerofašistička država jer je Andrej Hlinka bio slovački katolički svećenik, novinar, bankar i političar, vođa Slovačke narodne stranke, ali pošto je umro 1938., nije bio izravno upleten u nacističku vlast.
Nakon pada komunizma, Hlinka je postao vrlo poštovan, posebice u nacionalističkim i demokršćanskim krugovima, dok je ostatak slovačkog društva ravnodušan prema Hlinkinoj baštini. Parlament je 2007. skoro proglasio Hlinku ocem nacije. Umjesto njega, na čelu nacističke Slovačke također je bio svećenik Jozef Tiso.
Kotleba tako šuruje s režimom koji je ubio oko 75 tisuća Židova, odnosno 83 posto predratne židovske populacije. Deportacije su nevoljko zaustavljene jer je Tiso bio pod golemim pritiskom Vatikana da zaustavi ciničan sporazum Bratislave i Berlina prema kojemu su Slovaci ponudili platiti 500 reichsmaraka Nijemcima za deportaciju svakog slovačkog Židova.
Istina jest da Slovaci ne razmišljaju o nacistima dok glasuju za Kotlebu, ali ukorijenjena srednjoeuropska krajnje desna kultura izvire u njihovim stavovima. Tome Kotleba populistički pridodaje nazivanje EU i NATO-a terorističkim organizacijama, ali je u Banskoj Bystrici ipak prilagodio boje uniformi nastalih kao nastavak Hlinkine garde. Uniforme su se možda promijenile, ali tetovaže i stavovi ipak nisu...
Fico i njegova stranka lijevog centra Smer – socialna demokracia (Smjer – socijaldemokracija), koja je na vlasti u srednjoeuropskoj zemlji od 2012., ostvarili su pobjedu, ali u Nacionalnom vijeću imaju samo 49 od 150 mjesta.
Otvoreno krajnje desna LSNS je osvojila je osam posto glasova i 14 mjesta u novom parlamentarnom sazivu, nakon što je imala predizbornu kampanju usmjerenu protiv migrantskog vala u Europu, ali i protiv NATO-a, Europske unije, europske sigurnosne alijanse sa Sjedinjenim Američkim Državama, te protiv istospolnih brakova.
Marian Kotleba već je poznat Slovacima. Na regionalnim izborima 2013. osvojio je gradonačelničko u Banskoj Bystrici, gradu u središnjem dijelu zemlje. Često nosi uniformu po modelu nacističke satelitske nezavisne Slovačke u Drugom svjetskom ratu. Unatoč radikalnoj politici ove stranke, Kotleba naglašava ekonomske mogućnosti i korupciju, stvarajući anti-establišmentski narativ kakav je već viđen diljem Europe i SAD-a.
Marian Kotleba je odbacio neonacistički naziv, iako ga je prije doslovno koristio. Skinuo je uniformu Hlinkine garde, milicije koja je vladala ulicama slovačke države od 1939. do 1945.
Slovačka je bila jedina europska klerofašistička država jer je Andrej Hlinka bio slovački katolički svećenik, novinar, bankar i političar, vođa Slovačke narodne stranke, ali pošto je umro 1938., nije bio izravno upleten u nacističku vlast.
Nakon pada komunizma, Hlinka je postao vrlo poštovan, posebice u nacionalističkim i demokršćanskim krugovima, dok je ostatak slovačkog društva ravnodušan prema Hlinkinoj baštini. Parlament je 2007. skoro proglasio Hlinku ocem nacije. Umjesto njega, na čelu nacističke Slovačke također je bio svećenik Jozef Tiso.
Kotleba tako šuruje s režimom koji je ubio oko 75 tisuća Židova, odnosno 83 posto predratne židovske populacije. Deportacije su nevoljko zaustavljene jer je Tiso bio pod golemim pritiskom Vatikana da zaustavi ciničan sporazum Bratislave i Berlina prema kojemu su Slovaci ponudili platiti 500 reichsmaraka Nijemcima za deportaciju svakog slovačkog Židova.
Istina jest da Slovaci ne razmišljaju o nacistima dok glasuju za Kotlebu, ali ukorijenjena srednjoeuropska krajnje desna kultura izvire u njihovim stavovima. Tome Kotleba populistički pridodaje nazivanje EU i NATO-a terorističkim organizacijama, ali je u Banskoj Bystrici ipak prilagodio boje uniformi nastalih kao nastavak Hlinkine garde. Uniforme su se možda promijenile, ali tetovaže i stavovi ipak nisu...
