Svi znamo koliko je suvremeni svijet 21. stoljeća promjenjiv, čudan, dinamičan, nepredvidiv i drukčiji od onoga što se događalo ranije. U moderno doba informatičke tehnologije, računala, pametnih telefona i sve naprednijih tehnoloških i znanstvenih inovacija, životi žitelja planeta Zemlje su se temeljito promijenili. Promjene su vidljive u politici, ekonomiji, kulturi i drugim poljima. Tu su još moderni procesi poput globalizacije i klimatskih promjena koji nemoguće stvari čine mogućim. Danas su tako ljudi povezaniji i međusobno ovisniji nego ikada ranije, snijeg pada tamo gdje nikad nije padao poput Kuvajta a kiše koje su pune saharskog pijeska padaju po Jadranu.
I kad smo mislili da nas ništa više ne može iznenaditi ipak se dogodi nešto. Šokantno je i frapantno kako se mijenjaju odnosi između Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje. Prije samo nekoliko mjeseci odnosi su bili katastrofalni loši i mainstream mediji su ozbiljno pisali o mogućnosti nuklearnog rata. U kolovozu prošle godine Donald Trump je ispalio svoju famoznu prijetnju "vatre i bijesa" protiv Sjeverne Koreje, a sada je na snazi detant odnosa pa su Kim Jong-un i Trump na putu da postanu najbolji prijatelji. Sjeverna Koreja će se u potpunosti denuklearizirati, zauzvrat će ju preplaviti američka ekonomska i energetska pomoć, investicije, ukinut će se sankcije i nacija će biti u potpunosti integrirana u međunarodnu zajednicu, a sjevernokorejski narod će bolje živjeti, hraniti se i odijevati. Tako barem glase službeni planovi koji se zadnjih dana i tjedana plasiraju u javnost.
Prije neki dan je američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio da će njegova država morati uvjeriti Kima da neće tražiti promjenu režima. To je divovska promjena nakon godina u kojima su američke vlasti Kima portretirale kao samoga vraga. Ostalo je nešto manje od mjesec dana prije jedinstvenog povijesnog sastanka između Trumpa i Kima 12. lipnja u Singapuru, a Pompeo je istaknuo da će svaki sporazum između Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje morati sadržavati određena jamstva da će Kim i njegov režim naposljetku ostati na vlasti, tj. da se neće ponoviti scenarij nove obojene revolucije poput Ukrajine ili Libije.
Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton je konzervativac i zagovornik sokolskog pristupa u vanjskoj politici, ali bez obzira na takav politički izričaj zaslužan je za smirivanje odnose s Pjongjangom. No i takav ekspert koji je godinama služio u State Departmentu i Ujedinjenim narodima može napraviti nevjerojatan gaf kada je izjavio da je "libijski model" uzor kojeg DNRK treba slijediti u procesu denuklearizacije. Ako postoji model denuklearizacije koji je odvratan Sjevernim Korejcima onda je to upravo libijski i to zna valjda svatko tko je imalo upoznat s razmišljanjima Sjevera. Nekad moćni libijski vođa Muammar Gaddafi napravio je kobnu pogrešku 2003. kada je pristao na tajne pregovore da odustane od svoga nuklearnog programa u početnoj fazi kako bi popeglao odnose sa Zapadom s kojima je bio desetljećima u sukobu. Ustvari, Gaddafijeve nuklearne ambicije bile su daleko slabije razvijene od sjevernokorejskih. Njegovi fizičari i inženjeri nikada nisu došli blizu situacije da naprave eksploziju atomske bombe. U tom trenutku činilo se da je napravio pravu stvar jer je proces pomirbe sa Zapadom išao dobro, ali je naposljetku Gaddafi odustajanje od nuklearnog programa platio vlastitim životom. Osam godina kasnije počela je unutarnja pobuna njegovog naroda koju su svesrdno podržali SAD i EU, a ostatak se zna.
Što se tiče Sjevernih Korejaca ne postoji gori i strašniji scenarij i stroža kazna od libijskog modela koji čeka vladara toliko nerazborita da popusti pred pritiskom vanjskih neprijatelja i odustane od nuklearnih sposobnosti kako bi udovoljio koaliciji neprijatelja. Što se tiče Boltona, bolje je da govorio o libijskom ili nekom drugom smiješno neprovedivom modelu nego da prijeti preemptivnim napadom ili promjenom režima kao što je to radio u bliskoj prošlosti.
Dinastija Kim je odgovorna za brojne propuste, nedjela i manjkavosti. Odveli su svoju zemlju (koja je do 1960-ih bila bogatija od Južne Koreje) u siromaštvo, nedostatak i manjkavost osnovnih potrepština, prometna infrastruktura i električna mreža su zastarjele i nerazvijene, poljoprivreda je zanemarena. Ali je dinastija Kim uspjela održati režim i državu pri čemu su im nuklearna oružja snažno pomogla. Jednostavno je nedavno kratko objasnio ruski stručnjak za Sjevernu Koreju Andrej Lankov: "Sjeverna Koreja je nuklearna država. To je još jedna životna činjenica." Sada Trump pokušava uvjeriti Kima da ode iz elitnog nuklearnog kluba zato što Amerikanci smatraju da tamo nema pravo biti. Samo devet država je u tom klubu: SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Izrael, Pakistan, Indija i Demokratska Narodna Republika Koreja.
Bolton i ekipa oko Trumpa morat će smisliti bolji model za denuklearizaciju Korejskog poluotoka. To ne može biti ni iranski model. Stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a plus Njemačka su 2015. potpisali Sporazum o zaleđivanju iranskog nuklearnog programa u zamjenu za skidanje sankcija i integraciju Islamske Republike Iran u međunarodnu zajednicu. No sporazum je kako vidimo propao jer se SAD jednostrano povukao iz njega nakon godina mukotrpnih pregovora koje je inicirala Obamina administracija. Iran nije osjetio val investicija niti dolazak novca sa Zapada i opet je na listi neprijateljskih država Washingtonu. Promjena vlasti u Bijeloj kući i dolazak Trumpa sve je promijenio i to nagore.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
