Venezuela je petog prosinca održala 20. izbore u 17 godina, ujedno jedan od najtežih izbornih procesa do sada. Oporba je koristila snažne napade u medijima i sabotaže političkog procesa, zemlja prolazi kroz skoro tri godine gospodarskih teškoća, a otkako je umro revolucionarni vođa Hugo Chavez, i otkako je desnica pobijedila u Argentini, ljevica i desnica s nestrpljenjem gledaju što će se dogoditi u Caracasu.
Na kraju je Bolivarska revolucija - Savršen savez, koju čine vladajući PSUV i druge stranke i organizacije koje podupiru vlast - izgubila na izborima. Oporba je odnijela pobjedu, preuzela najmanje 99 mjesta u parlamentu, a za jednostavnu većinu joj je potrebno 87 mjesta. Ali posljedice izbora su, dakako, razne.
Trenutačna gospodarska, politička i društvena situacija u Venezueli je vrlo složena. Na jednoj strani mnogi građani i dalje brane Bolivarsku revoluciju, ukazujući na uspjehe u smanjivanju siromaštva i nejednakosti, te podizanju građanske participacije i samouprave. S druge strane stoji niz kritičara, ne samo od uobičajenih protuvladinih kritičara iz pozicije desnog krila, već i s ljevice, koji kritiziraju Madurovo vođenje gospodarske politike u zemlji, korupciju, visoku stopu inflacije i suđenje visokopozicioniranim oporbenim političarima, koje vlada optužuje za poticanje nasilja.
Bolivarska revolucija prolazi kroz svoje najteže dane. Inflacija se podigla na nevjerojatnih 160-200 posto ove godine, uzrokujući goleme redove u subvencionarnim samoposlugama i sporadičnom nestašicom robe široke potrošnje. Madurov odgovor je samo da se radi o ekonomskom ratu pokrenutom protiv vlade, dok oporba tvrdi da je to posljedica lošeg rukovođenja privredom. Naravno, istina je puno složenija.
Korijeni današnjih ekonomskih poteškoća leže već u Chavezovim naporima iz 2001. da Venezuelu temeljito reformira. Tada je krenula zemljišna reforma i reforma naftne industrije, odnosno temeljite promjene u dva najvažnija izvora ekonomske moći zemlje. U reakciji prema tom pokretu, oporba je pokušala izvršiti državni udar 2002. te kasnije blokirati naftnu industriju.
Pokušaji političke i gospodarske destabilizacije prouzročili su masivno povlačenje stranog kapitala 2003. Isprva je vlada koristila svoje dolare da kupi bolivare i održi cijene stabilnima, ali to je prouzročilo gubitak državnih rezervi u dolarima. Bolivar je tada umjetno fiksiran u odnosu na dolar. Dugo vremena, od 2004. do 2008., venezuelansko gospodarstvo je bilo u usponu, rastući prosječno za deset posto godišnje. Djelomično je to odraz visoke cijene nafte, što je značilo da vlada može većinu zahtjeva naroda zadovoljiti te investirati novac zarađen naftom u socijalne programe, obrazovanje i diverzifikaciji poduzetništva. Potom je došla financijska kriza sredinom 2008., cijene nafte su naglo pal...
Na kraju je Bolivarska revolucija - Savršen savez, koju čine vladajući PSUV i druge stranke i organizacije koje podupiru vlast - izgubila na izborima. Oporba je odnijela pobjedu, preuzela najmanje 99 mjesta u parlamentu, a za jednostavnu većinu joj je potrebno 87 mjesta. Ali posljedice izbora su, dakako, razne.
Trenutačna gospodarska, politička i društvena situacija u Venezueli je vrlo složena. Na jednoj strani mnogi građani i dalje brane Bolivarsku revoluciju, ukazujući na uspjehe u smanjivanju siromaštva i nejednakosti, te podizanju građanske participacije i samouprave. S druge strane stoji niz kritičara, ne samo od uobičajenih protuvladinih kritičara iz pozicije desnog krila, već i s ljevice, koji kritiziraju Madurovo vođenje gospodarske politike u zemlji, korupciju, visoku stopu inflacije i suđenje visokopozicioniranim oporbenim političarima, koje vlada optužuje za poticanje nasilja.
Bolivarska revolucija prolazi kroz svoje najteže dane. Inflacija se podigla na nevjerojatnih 160-200 posto ove godine, uzrokujući goleme redove u subvencionarnim samoposlugama i sporadičnom nestašicom robe široke potrošnje. Madurov odgovor je samo da se radi o ekonomskom ratu pokrenutom protiv vlade, dok oporba tvrdi da je to posljedica lošeg rukovođenja privredom. Naravno, istina je puno složenija.
Korijeni današnjih ekonomskih poteškoća leže već u Chavezovim naporima iz 2001. da Venezuelu temeljito reformira. Tada je krenula zemljišna reforma i reforma naftne industrije, odnosno temeljite promjene u dva najvažnija izvora ekonomske moći zemlje. U reakciji prema tom pokretu, oporba je pokušala izvršiti državni udar 2002. te kasnije blokirati naftnu industriju.
Pokušaji političke i gospodarske destabilizacije prouzročili su masivno povlačenje stranog kapitala 2003. Isprva je vlada koristila svoje dolare da kupi bolivare i održi cijene stabilnima, ali to je prouzročilo gubitak državnih rezervi u dolarima. Bolivar je tada umjetno fiksiran u odnosu na dolar. Dugo vremena, od 2004. do 2008., venezuelansko gospodarstvo je bilo u usponu, rastući prosječno za deset posto godišnje. Djelomično je to odraz visoke cijene nafte, što je značilo da vlada može većinu zahtjeva naroda zadovoljiti te investirati novac zarađen naftom u socijalne programe, obrazovanje i diverzifikaciji poduzetništva. Potom je došla financijska kriza sredinom 2008., cijene nafte su naglo pal...
