Na sam Uskrs, najveći kršćanski blagdan, teroristi su napali pakistanske kršćane i ubili najmanje 70 ljudi u lokalnom parku u gradu Lahoreu. Među poginulima su roditelji i djeca koji su slavili Uskrs. Samoubilački napad u središnjem gradu Punjaba izravna je poruka i premijeru Nawazu Sharifu. Odgovornost za napad odmah je preuzela jedna frakcija pakistanskih talibana koji se nalaze u Lahoreu. Glasnogovornik skupine Jamaat-ul-Ahrar Ehsanullah Ehsan rekao je u izjavi da Sharif može raditi što želi, ali da neće zaustaviti talibane.
Napad je jasan znak da talibani žele destabilizirati, a možda i srušiti vladu Nawaza Sharifa. Zabrinjavajuće je što je ovaj napad počinjen daleko od talibanskih središta duž afganistanske granice. U izjavi terorista naglašava se kako je napad reakcija na trenutačnu operaciju Zarb-e Azb, združenu vojnu ofenzivu Pakistanskih oružanih snaga protiv raznih militantnih skupina koje djeluju u Pakistanu. Među njima su Tehrik-i Taliban Pakistan (Pakistanski talibani, TTP), Islamski pokret Uzbekistana, Islamski pokret Istočnog Turkmenistana, Lashkar-e Jhangvi, al Kaida, Jundallah i mreža Haqqani. Ova se operacija vodi od sredine lipnja 2014. u Sjevernom Waziristanu i duž pakistansko-afganistanske granice, a u tu svrhu je uključeno 30 tisuća pakistanskih vojnika. Operacija ima široku potporu pakistanskih političkih, obrambenih i civilnih krugova, ali za posljedicu ima i najgore stanje sigurnosti u zemlji od 2008.
Skupina Jamaat-ul-Ahrar, koju vodi bivši novinar i jedan od osnivača TTP-a Umar Khalid Khorasani, poznat kao Abdul Wali, najavljuje da je napad u Lahoreu prvi od nekoliko planiranih u Punjabu. Unutar samog TTP-a postoji nekoliko frakcija. Sve one dijele istu ideologiju, a često i resurse, međutim postoji velika borba za čelno mjesto. TTP trenutačno vodi Fazlullah, koji dolazi iz dolina Swata i kao takav nije prihvatljiv borcima iz brdskih područja. Kako bi se istaknuli, čelnici frakcija pokušavaju pokazati svoju nadmoć nad vladom u Islamabadu. Umar Mansoor, koji vodi vlastitu skupinu, orijentirao se prema obrazovnim institucijama. Ova je skupina povela napade na Vojnu školu u Peshawaru te kasnije na sveučilište Bacha Khan. Khorasanijeva skupina se više orijentira na mekše mete, među kojima su često kršćani iz Punjaba.
Udar na Punjab nije slučajno odabran. Pakistanska muslimanska liga - Nawaz (PMLN), politička stranka koja čini federalnu vladu Pakistana ujedno je i na vlasti u Punjabu. Dapače, središnji Punjab je središte PMLN-ove političke moći i glavno uporište stranke. Unatoč saznanju da je Punjab već dugo vremena pod utjecajem radikalne deobandijevsko-selafističke škole i ideologije, PMLN nije pokrenuo korake protiv središta te škole. Spektakularni napadi koji tresu Punjab dovode u pitanje učinkovitost same stranke. Naravno, u snažnim pakistanskim političkim potresima, velik napad na PMLN odmah je poveo Pakistanski pokret za pravdu (Pakistan Tehreek-e Insaf, PTI), kojega vodi bivši kriketski prvak Imran Khan. Ipak, obje stranke nisu ni prije niti poslije izbora 2013. govorile o ulaganjima u vojne i obavještajne operacije protiv TTP-a i raznih skupina koje se vrte oko pakistanskih talibana. Dapače, obje stranke se optuživalo da pokazuju simpatije prema talibanima. Možda je to prejaka tvrdnja, ali svakako postoji nesklonost masovnog pokreta protiv TTP-a.
U Lahoreu su se zaredale mirotvorne populističke akcije, kao što je golemo ulaganje u infrastrukturu. Lahore danas izgleda bolje od Islamabada i Karachija, druga dva velika grada u Pakistanu. Potom je vlada započela vojnu operaciju Zarb-e Azb, a obavještajni sektor, koji se uvijek povezuje s potporom talibanima, pokrenuo je svoje akcije diljem Pakistana. TTP je ranjen i izbačen iz Sjevernog Waziristana. Većina čelnika sklonilo se u susjedni Afganistan. Tamo se TTP reorganizirao i sada je opet u igri. Napad na Lahore je u tom smislu odlična strategija talibana. Obećavanjem novih napada, Pakistanci žive u teroru, a specifično ciljanje kršćana također sa sobom nosi simboliku i poruku tko je dobrodošao u Pakistanu. Policija je nakon bombaškog napada pritvorila više od 200 osoba i ispitala više tisuća ljudi
Pakistanske vlasti nastoje ukazati da se ne radi o kriminalnom i terorističkom djelu protiv kršćanske manjine koja je slavila Uskrs, već protiv nevinih građana Pakistana. Međutim, pakistanska kršćanska manjina je dugo cilj muslimanskih ekstremista, a vlada se čini nezainteresiranom za zaustavljanje tih napada. U glavnom gradu Islamabadu kršćani žive u getu gdje ne postoje humani uvjeti za život. Kad je Mohammad Ali Jinnah 1947. godine stvorio Pakistan, rekao je da njegovi sunarodnjaci mogu biti bilo koje religije ili kaste, ali stvarnost po kršćane u Pakistanu je sasvim drugačijima. Većina Pakistanaca su muslimani koji odbacuju ideju sekularne države te traže više teokratske vlasti nakon desetljeća diktatorskih vlada i službenog islamizma. Ne treba zaboraviti da je Pakistan, poput Irana i Mauritanije, službeno Islamska republika, ali ni Pakistan niti Mauritanija ne doživljavaju taj naziv na onaj način kako se realizira u susjednom Iranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
