
Ekonomski koncepti
Što je to kontrola kapitala? Od privlačenja stranih investicija do blokiranja vlastitih građana na bankomatu: PLUS - Kako ruska centralna banka kontrolom kapitala spašava rublju i zašto im je njena vrijednost sad odjednom i prevelika?
Objavljeno: 3
Ovih dana često možemo čitati o tome kako se ruska nacionalna valuta, rublja, jako dobro oporavlja te unatoč sankcijama dostiže najviše vrijednosti u zadnjih nekoliko godina. Gotovo u svakom izvješću na tu temu spominje se tzv. "kontrola kapitala" za koju se navodi da je ključna u stabilizaciji vrijednosti ruske valute. Ali što je zapravo kontrola kapitala? Kako se provodi i od strane koga? Time ćemo se baviti danas.
Kao i obično, sam naziv nam već poprilično toga govori. Riječ je o "kontroli" kapitala, bilo da se spriječava (ili ograničava) izlazak ili ulazak stranog kapitala u domaću ekonomiju. Jasno, ovdje u pravilu govorimo o stranom kapitalu, odnosno stranim investicijama. Često se strani kapital tretira kao nešto dobrodošlo, nešto čega bi trebalo privući što je moguće više, barem u današnjoj ekonomiji koja se oslanja na globalizaciju. No, pritom valja imati na umu kako ulazak stranog kapitala zapravo predstavlja "tok" kapitala iz jedne zemlje u drugu, a strani kapital dolazi samo s jednim ciljem - ostvarenjem profita. Nadalje, ako je dovoljno velik (recimo kad na jedno tržište stigne jako puno multinacionalnih kompanija) strani kapital postaje i do te mjere utjecajan da može dirigirati domaću poslovnu strategiju, a možda i više od toga (politiku).
Ipak, mnoge zemlje i dalje nastoje privući što je više stranog kapitala kako bi i same zarađivale od njega (strane kompanije, između ostalog, zapošljavaju domaće ljude, a dio od njihovih plaća ubire država).
Što onda u tom kontekstu točno znači "kontrola kapitala"? To nije (najčešće nije) nekakva stroga odluka poput "zabranjujemo vam ulazak" ili pak "izlazak". Kontrola kapitala se provodi puno suptilnije na razne načine. Recimo kroz poreze. Ako neka velika strana kompanija želi otvoriti tvornicu u ovom dijelu Europe razmotrit će nekoliko država - ako mi ponudimo najniže poreze za strane ulagače šanse su puno veće da će odabrati baš nas. Kroz poreznu politiku - ali i još puno drugih odredbi (tarife, restrikcije po pitanju količine na uvoz/izvoz...) - mi zapravo možemo "kontrolirati kapital" (iako bi možda bolja definicija u ovom smislu bila "usmjeravati kapital", ali što je tu je).
Kad kažemo da "mi" možemo kontrolirati kapital, tko mi? Očito ne mi građani, osim ako niste guverner centralne banke. Kontrolom kapitala bavi se Vlada, centralna banka ili pak neko drugo regulatorno tijelo zaduženo za ograničavanje toka kapitala prema i izvan zemlje.
Jasno, kad govorimo o kontroli (prometa) kapitala ona se može provoditi u sklopu jednog sektora ili industrijske grane, ili se pak može odnositi na kompletnu ekonomiju jedne zemlje.
Ključna je stvar u cijeloj priči kontroliranje "kapitala", a to znači da te mjere ne moraju nužno biti usmjerene samo na kompanije, dapače, itekako mogu ciljati obične građane....
Kao i obično, sam naziv nam već poprilično toga govori. Riječ je o "kontroli" kapitala, bilo da se spriječava (ili ograničava) izlazak ili ulazak stranog kapitala u domaću ekonomiju. Jasno, ovdje u pravilu govorimo o stranom kapitalu, odnosno stranim investicijama. Često se strani kapital tretira kao nešto dobrodošlo, nešto čega bi trebalo privući što je moguće više, barem u današnjoj ekonomiji koja se oslanja na globalizaciju. No, pritom valja imati na umu kako ulazak stranog kapitala zapravo predstavlja "tok" kapitala iz jedne zemlje u drugu, a strani kapital dolazi samo s jednim ciljem - ostvarenjem profita. Nadalje, ako je dovoljno velik (recimo kad na jedno tržište stigne jako puno multinacionalnih kompanija) strani kapital postaje i do te mjere utjecajan da može dirigirati domaću poslovnu strategiju, a možda i više od toga (politiku).
Ipak, mnoge zemlje i dalje nastoje privući što je više stranog kapitala kako bi i same zarađivale od njega (strane kompanije, između ostalog, zapošljavaju domaće ljude, a dio od njihovih plaća ubire država).
Što onda u tom kontekstu točno znači "kontrola kapitala"? To nije (najčešće nije) nekakva stroga odluka poput "zabranjujemo vam ulazak" ili pak "izlazak". Kontrola kapitala se provodi puno suptilnije na razne načine. Recimo kroz poreze. Ako neka velika strana kompanija želi otvoriti tvornicu u ovom dijelu Europe razmotrit će nekoliko država - ako mi ponudimo najniže poreze za strane ulagače šanse su puno veće da će odabrati baš nas. Kroz poreznu politiku - ali i još puno drugih odredbi (tarife, restrikcije po pitanju količine na uvoz/izvoz...) - mi zapravo možemo "kontrolirati kapital" (iako bi možda bolja definicija u ovom smislu bila "usmjeravati kapital", ali što je tu je).
Kad kažemo da "mi" možemo kontrolirati kapital, tko mi? Očito ne mi građani, osim ako niste guverner centralne banke. Kontrolom kapitala bavi se Vlada, centralna banka ili pak neko drugo regulatorno tijelo zaduženo za ograničavanje toka kapitala prema i izvan zemlje.
Jasno, kad govorimo o kontroli (prometa) kapitala ona se može provoditi u sklopu jednog sektora ili industrijske grane, ili se pak može odnositi na kompletnu ekonomiju jedne zemlje.
Ključna je stvar u cijeloj priči kontroliranje "kapitala", a to znači da te mjere ne moraju nužno biti usmjerene samo na kompanije, dapače, itekako mogu ciljati obične građane....