Društvene znanstvenike dugo zanimaju ključni prediktori političkog sudjelovanja, barem djelomično zato što ljudi za koje je vjerojatnije da će sudjelovati mogu prenijeti svoje stavove donositeljima odluka i imati veći utjecaj na javnu politiku. Većina znanstvenog rada na ovu temu usredotočena je na sudjelovanje usmjereno na elitu, ili aktivnosti usmjerene na utjecaj na vladu, te su korištene teorije sudjelovanja temeljene na resursima kako bi se objasnilo zašto je vjerojatnije da će neki ljudi sudjelovati od drugih. Ipak, repertoari političkog sudjelovanja s vremenom su se proširili kako bi uključili djela koja izazivaju elitu, kao i različite oblike politike životnog stila, koji ciljaju na aktere osim države, brišu granice između javne i privatne sfere i uvelike se oslanjaju na digitalne medije.
Ovo je pitanje važno za djela kao što su politički konzumerizam ili korištenje nečije kupovne moći za izražavanje političkih stavova i utjecaj na promjene na tržištu. Kao politički potrošači, ljudi mogu bojkotirati proizvode, tvrtke ili usluge zbog nepoželjnih praksi. Oni također mogu koristiti sheme označavanja i vodiče za kupovinu kako bi namjerno ne kupovali ili kupovali proizvode ili usluge koji su u skladu s njihovim stavovima. Politički konzumerizam odnosi se na korištenje tržišta kao arene za politiku kako bi se promijenile institucionalne ili tržišne prakse za koje se utvrdi da su etički, ekološki ili politički nepoželjne ili da bi se tvrtke nagradile za povoljne prakse. Ljudi mogu bojkotirati (ili izbjegavati kupnju) proizvoda ili robnih marki kako bi kaznili tvrtke za nepoželjnu politiku ili poslovnu praksu. Alternativno, ljudi mogu namjerno kupovati proizvode ili usluge kako bi nagradili tvrtke ili robne marke za povoljne poslovne prakse. Na primjer, ljudi mogu odlučiti bojkotirati Nike jer je tvrtka kontroverznog bivšeg beka za San Francisco 49ers (američku nogometnu reprezentaciju) Colina Kaepernicka učinila licem svoje kampanje ‘Just Do It’. S druge strane, ljudi koji podržavaju Nikeovu odluku mogu namjerno kupiti Nike proizvode.
Politički konzumerizam popularan je oblik sudjelovanja. U SAD-u se oko 35% Amerikanaca bavi političkim konzumerizmom. Podaci iz Europskog socijalnog istraživanja iz 2016. pokazuju da su stope političkog konzumerizma u Danskoj (oko 36%), Finskoj (oko 37%) i Francuskoj (oko 32%) usporedive s onima u SAD-u. U devet afričkih zemalja, oko 27% ljudi sudjeluje ili bi moglo biti uključeno u bojkot potrošača. U Brazilu oko 19% ljudi sudjeluje u bojkotima ili otkupima. Ove brojke govore o globalnoj privlačnosti korištenja kupovne moći za utjecaj na političke promjene. Bojkoti i buycotts često se konceptualiziraju kao oblici životne politike. Politika životnog stila odnosi se na politizaciju svakodnevnog života, uključujući eti...
Ovo je pitanje važno za djela kao što su politički konzumerizam ili korištenje nečije kupovne moći za izražavanje političkih stavova i utjecaj na promjene na tržištu. Kao politički potrošači, ljudi mogu bojkotirati proizvode, tvrtke ili usluge zbog nepoželjnih praksi. Oni također mogu koristiti sheme označavanja i vodiče za kupovinu kako bi namjerno ne kupovali ili kupovali proizvode ili usluge koji su u skladu s njihovim stavovima. Politički konzumerizam odnosi se na korištenje tržišta kao arene za politiku kako bi se promijenile institucionalne ili tržišne prakse za koje se utvrdi da su etički, ekološki ili politički nepoželjne ili da bi se tvrtke nagradile za povoljne prakse. Ljudi mogu bojkotirati (ili izbjegavati kupnju) proizvoda ili robnih marki kako bi kaznili tvrtke za nepoželjnu politiku ili poslovnu praksu. Alternativno, ljudi mogu namjerno kupovati proizvode ili usluge kako bi nagradili tvrtke ili robne marke za povoljne poslovne prakse. Na primjer, ljudi mogu odlučiti bojkotirati Nike jer je tvrtka kontroverznog bivšeg beka za San Francisco 49ers (američku nogometnu reprezentaciju) Colina Kaepernicka učinila licem svoje kampanje ‘Just Do It’. S druge strane, ljudi koji podržavaju Nikeovu odluku mogu namjerno kupiti Nike proizvode.
Politički konzumerizam popularan je oblik sudjelovanja. U SAD-u se oko 35% Amerikanaca bavi političkim konzumerizmom. Podaci iz Europskog socijalnog istraživanja iz 2016. pokazuju da su stope političkog konzumerizma u Danskoj (oko 36%), Finskoj (oko 37%) i Francuskoj (oko 32%) usporedive s onima u SAD-u. U devet afričkih zemalja, oko 27% ljudi sudjeluje ili bi moglo biti uključeno u bojkot potrošača. U Brazilu oko 19% ljudi sudjeluje u bojkotima ili otkupima. Ove brojke govore o globalnoj privlačnosti korištenja kupovne moći za utjecaj na političke promjene. Bojkoti i buycotts često se konceptualiziraju kao oblici životne politike. Politika životnog stila odnosi se na politizaciju svakodnevnog života, uključujući eti...
