Sto dana Trumpa: Američki predsjednik tvrdi da će ovaj tjedan zaustaviti sukob u Ukrajini - na čemu temelji svoj novi entuzijazam?
Više od tri mjeseca prošlo je otkad se Donald Trump ponovno uselio u Bijelu kuću, a jedan od njegovih najvećih vanjskopolitičkih izazova nesumnjivo je rat u Ukrajini. Premda je Trump još u kampanji tvrdio da će lako i brzo "dogovoriti mir" između Moskve i Kijeva, konflikt se i dalje nastavlja. Štoviše, posljednjih je tjedana ruska vojska intenzivirala neke napade, a Ukrajina uz velike gubitke pokušava obraniti ključne gradove na istoku i sjeveroistoku zemlje. Unatoč tome, američki predsjednik krajem prošloga tjedna javno je objavio da "već ovaj tjedan" očekuje prekid rata i sveobuhvatan sporazum između dviju strana. Mnogi se, dakako, pitaju na čemu se temelji taj njegov iznenadni optimizam – i ima li doista razloga vjerovati da je mir nadohvat ruke?
Trump je u više navrata ponovio kako će SAD "odustati od daljnjih pregovaračkih napora" ako u skorom roku ne bude postignut značajniji napredak. Radi se o taktici koju neki analitičari objašnjavaju njegovim "trgovačkim" pristupom – ne nudi se beskonačno, nego se forsira dogovor u kratkom roku ili se prijeti povlačenjem. Tu je, dakle, riječ o strategiji koja bi mogla djelovati na strane koje kalkuliraju s nastavkom borbi ili s odugovlačenjem pregovora. S obzirom na to da Rusiju pritišću goleme sankcije, a Ukrajina strahuje od gubitka američke vojne pomoći i ključne obavještajne podrške, Trump procjenjuje da bi ovakav pristup oboma stranama mogao postati privlačan, barem kao teorijska mogućnost za okončanje krvoprolića.
Ipak, situacija na terenu ne nudi uvjerljiv dokaz da će do nagle promjene doći upravo sada. Ruske snage nastavljaju s napadima, iako su nakon kratkog "uskrsnog primirja" – koje je potrajalo tek nešto više od jednog dana – opet pojačale udare na ukrajinsku infrastrukturu. U Moskvi se nedavno moglo čuti kako je predsjednik Vladimir Putin "spreman za izravne razgovore s Kijevom" o nekim novim sigurnosnim jamstvima i izbjegavanju napada na civilne ciljeve, no to je pod popriličnim upitnikom.
Unatoč svemu, Trump hvali "velike iskorake" u diplomatskim razgovorima, i to ne samo na relaciji SAD-Rusija, već i unutar kruga europskih saveznika. Sastanci u Parizu, a zatim i u Londonu, okupili su američke, europske i ukrajinske predstavnike, a Bijela kuća tvrdi da se rade "zajednički nacrti" rješenja koji bi morali zadovoljiti barem minimalne zahtjeve svih strana. Pritom se sve glasnije nagađa kako bi Washington mogao pristati na službeno priznanje Krima kao dijela Ruske Federacije te na to da Ukrajina ostane izvan NATO-a. Jasno, to su točke koje bi izazvale dramatične reakcije ne samo unutar Ukrajine, nego i među europskim saveznicima, osobito onima na istoku kontinenta koji se boje posljedica presedana "dopuštanja" da netko vojnim putem preuzme teritorij druge države. Dakako, pitanje Krima gotovo je nemoguće gledati tako crno-bijelo, odnosno bez uzimanja u obzir njegovu noviju povijest, pa i činjenicu da tamo zapravo masovno žive Rusi - ili barem "Ukrajinci koji govore ruskim jezikom". Ipak, za zemlje poput Poljske i baltičkih zemalja, čak i rasprava o službenom priznanju "ruskog Krima" izaziva paniku.
Moguća "ukrajinska neutralnost" bila bi pak, prema nekim diplomatskim izvorima, najveći adut kojim Trump pokušava dobiti pristanak Moskve na prekid vatre. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ranije je naglašavao da je takva opcija, uz trajne sigurnosne garancije zapadnih saveznika, vrijedna razmatranja. Međutim, Rusija bi gotovo sigurno zadržala osvajanja na istoku Ukrajine koja je ostvarila od početka rata, a takav ishod za Kijev bi značio faktični gubitak znatnog dijela vlastitog teritorija. Nije vjerojatno da će Moskva tek tako odustati od okupiranih regija Donbasa (i nešto šire), ako je već sad pokazala spremnost na njihovo dugotrajno integriranje u sastav Ruske Federacije. Upravo tu – na pitanju istočnih teritorija – ukrajinska strana inzistira kako ne pristaje ni na kakav "djelomični" mir koji bi značio trajne ustupke.
Riječ je, zapravo, o dobro poznatoj pat-poziciji u kojoj je najteže postići kompromis. Kijev ne želi priznati nikakve gubitke, a Rusija ne pokazuje znakove spremnosti na uzmak. To je i ključni razlog zašto mnogi analitičari smatraju da će priče o "miru ovaj tjedan" vjerojatno ostati samo Trumpova promidžbena retorika, povezana i s njegovih "100 dana" na vlasti – jubilejem tijekom kojeg je obećao prezentirati velike vanjskopolitičke rezultate. To posebno dolazi do izražaja kada se u obzir uzme da je sukob na fronti posljednjih mjeseci poprilično statičan: Rusi nastupaju polako, zauzimaju manje gradove, ali daleko su od "velike pobjede" koja bi slomila ukrajinsku obranu. Istodobno, Kijev se oslanja na zapadnu pomoć kako bi održao relativnu stabilnost bojišnice, te i dalje ne pokazuje namjeru kapitulacije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
