Izraelski premijer Benjamin Netanyahu na mukama je oko iranskog nuklearnog dogovora i odluke da li će se nastaviti boriti protiv njega i, kako kažu njegovi glasnogovornici, da će se ubiti oko glasanja u američkom Kongresu, ili će prihvatiti poraz i osnažiti sigurnost Države Izrael.
Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo je jednoglasno rezoluciju 20. srpnja kojom se uspostavlja nadzor nad iranskim nuklearnim programom i najavljuje se mogućnost skidanja svih sankcija protiv Irana vezanih za nuklearno pitanje. Time je Vijeće, očekivano, potvrdilo Zajednički sveobuhvatni akcijski plan koji je bio rezultat diplomatskih napora Kine, Francuske, Njemačke, Rusije, Velike Britanije i Irana u postizanju sveobuhvatnog i dugoročnog rješenja iranskog nuklearnog pitanja.
UN-ov Glavni tajnik Ban Ki-moon pohvalio je prihvaćanje rezolucije te izrazio uvjerenje da će ona osigurati provedbu akcijskog plana. Dodao je da rezolucija postavlja procedure koje će omogućiti implementaciju plana i pomoći svim državama da izvršavaju svoje obveze prema sporazumu. Rezolucija također pruža eventualno micanje svih sankcija protiv Irana te jamči da će Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) nastaviti s potvrđivanjem iranskog prihvaćanja svojih obveza vezanih za nuklearnu energiju.
Vijeće sigurnosti je pozvalo na brzu implementaciju akcijskog plana, te pozvalo članice, regionalne organizacije i međunarodne organizacije da podrže njegovu implementaciju. Također, rezolucija traži od glavnog direktora IAEA da poduzme sve potrebne provjere i nadzor iranskih nuklearnih obveza. Prema rezoluciji, Vijeće će krenuti prema skidanju svih sankcija nakon što dobije IAEA izvješće koje potvrđuje da Iran implementira serije nuklearnih mjera. Sve prethodne mjere protiv Irana se ovom rezolucijom ukidaju.
Netanyahu ne želi čuti ništa od toga. Njegovi kolege i oporba također razmišljaju da li je dobro da i dalje premijer odbacuje paket obrambene kompenzacije unutar strateške suradnje i koordinacije koju je predložio Washington. Amerikanci smatraju da bi Netanyahu trebao igrati u skladu s realnošću na terenu. Dogovor je postignut, Kongres bi mogao prihvatiti kraj sankcija, nova ravnoteža snaga dolazi na djelo na Bliskom istoku. Prema Washingtonu, Izrael bi trebao 'unovčiti' pritisak na Jeruzalem i dobiti vojnu, diplomatsku i opću pomoć, oružje, municiju i slične ponude iz SAD-a. Uz to su Amerikanci spremni podići na višu razinu strateške odnose i saveze koji bi trebali biti potpisani između Izraela i SAD-a. Netanyahu za sada odbacuje obje mogućnosti.
Dio tog tvrdokornog stava jest i javna tajna da osobni odnosi Netanyahua i američkog predsjednika Baracka Obame su iznimno loši i trenutačno se ne vide mogućnosti da se poprave. Obami je poznato da ga je izraelski premijer maknuo s vidika. Obojica znaju da će jednog dana završiti njihov mandat, ali je velika vjerojatnost da će prije otići Obama. Ovaj odnos je poznat svima, jer dvojica državnika ne vjeruju jedan drugome, ne brinu jedan za drugoga i ne izražavaju nikakav interes za poboljšanje takve situacije. U tom odnosu Netanyahu je ipak veliki kockar, jer stvara od osobnog problema poteškoću za cijelu državu.
Posljednjih mjeseci Izrael je dobio zabrinjavajuće poruke iz SAD-a u prijateljskom tonu. Radi se o članovima istraživačkih instituta povezanih s Pentagonom, židovskih američkih političara i lobista koji su bliski vrhu vlasti. Ove poruke je poslala i vlada neizravnim putem. Prema tim porukama, izraelski rat protiv američke administracije će najzad naštetiti američko-izraelskim sigurnosni odnosima. U Washingtonu je nezamislivo da Netanyahu i izraelski ministar vanjskih poslova Moshe Ya'alon nastavljaju ovakav rat protiv Obaminih politika, a da se najzad ne našteti sigurnosoj koordinaciji ne samo između vlada, već između sigurnosnih stručnjaka na terenu.
Obama je telefonom razgovarao s Netanyahuom u noći kad je u Beču postignut dogovor s Teheranom, što je nakon mjeseci pregovora i manjka informiranja Jeruzalema bio gotov čin. Razgovor navodno nije bio lak, jer je izraelski premijer dao salvu kritika. I javno je Netanyahu nazvao dogovor u Beču povijesnom pogreškom, ali su američki diplomati izjavljivali medijima pod nužnosti anonimnosti da nitko više ne sluša Netanyahua. No, to nije u potpunosti točno. Većina Izraelaca ga sluša, kao i suniti u Kairu, Rijadu i Ammanu. Ali, osim što slušaju, oni mogu i posegnuti duboko u svoje novčanike i pronaći sume kojima će nastojati zaustaviti iranski nuklearni razvoj.
Jeruzalemski diplomati smatraju da niti jedna sunitska monarhija, kao ni Egipat, neće dopustiti mogućnost da jedna šijitska zemlja stvori nuklearnu bombu. Drugim riječima, izgleda da se iza kuloara razgovara o mogućnostima zajedničkih akcija Izraela i Saudijske Arabije. Odnosi dviju država formalno ne postoje, ali neformalno su iznimno dobri jer su Jeruzalem i Rijad pronašli zajedničke interese u zaustavljanju iranskog jačanja. Na putu im se našla SAD, kao i sve druge sile Vijeća sigurnosti. Kroničan strah od bombe nema realnog pokrića. Osim iznimno radikalnog klerika ajatolaha Mesbah Jazdija, kojega se ne shvaća ozbiljno, niti jedan iranski predstavnik nije potvrdio mogućnost izrade bombe. Dapače, vrh iranske države izdao je fetvu kojom se zabranjuje atomska bomba kao neislamsko oružje, a fetva nije samo politički akt u Iranu, nego i vjerski. Uz to, prema dogovoru, Amerikanci uvjeravaju države Bliskog istoka da, ako Iran i poželi napraviti atomsku bombu, to neće moći još barem 15 godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
