Što bi se dogodilo da zaista eksplodira nuklearna elektrana Zaporožje?

Jučer su granate ponovno padale na prostoru nuklearnog kompleksa Zaporožje u južnoj Ukrajini i to nakon što je i od strane UN-a i IAEA-a rečeno da je to iznimno opasna situacija koja bi se mogla završiti nuklearnom katastrofom. Rusija i Ukrajina međusobno se optužuju za napade, no u konačnici ako do katastrofe dođe, po žrtve će malo značiti tko je počinitelj. Stoga, zbog aktualne situacije, danas se bavimo samo jednim pitanjem - što bi se dogodilo da zaista dođe do eksplozije ili neke druge katastrofe na prostoru najveće europske nuklearne elektrane Zaporožje?

Zaporožje je veliki kompleks izgrađen sredinom 80-ih. Danas proizvodi oko polovice struje proizvedene iz nuklearnih izvora u Ukrajini. Podsjetimo, Ukrajina ima 4 aktivne nuklearne elektrane, ali Zaporožje je najveća (i najistočnija)

Pozicija je važna. Nuklearna katastrofa na Černobilu dogodila se 1986., no to je bila velika prijetnja Kijevu koji se nalazi oko 85 kilometara južnije. Eketrana Zaporožje je pak puno dalje, oko 525 kilometara od Kijeva. U slučaju katastrofe u Zaporožju najviše bi stradala jugoistočna, južna ili jugozapadna Ukrajina (uvelike ovisno o tome u kojem smjeru puše vjetar, no najčešće puše prema Crnom moru).

Zaporožje ima kapacitet dovoljan za oko 4 milijuna kućanstava. U sklopu kompleksa nalazi se šest sovjetskih vodom hlađenih nuklearnih reaktora koji sadrže uran 235. Svaki reaktor ima kapacitet od oko 950 megavata.

Gdje se nalazi konkretna opasnost? Opasno bi bilo da nešto prekine rad hlađenja reaktora. Primjerice, neki iz Ukrajine tvrde da Rusija želi istu prespojiti na rusku energetsku mrežu. Stručnjaci upozoravaju da ako dođe do takve operacije, ako ista ne bude izvedena kvalitetno, može doći do otkazivanja sustava hlađenja.

Michael Black, direktor Centra za nuklearno inženjerstvo pri britanskom Imperial College London, komentirao je: "Energija je potrebna za hlađenje reaktora... sve dok to funkcionira sve će biti dobro. Činjenica da Rusi zapravo žele koristiti struju iz elektrane ohrabruje jer to implicira da je ne namjeravaju oštetiti".

Šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Rafael Mariano Grossi, prošlog tjedna rekao je kako je situacija u Zaporožju "potpuno izvan kontrole". U intervjuu za AP ističe: "Svaki princip nuklearne sigurnosti je prekršen. Ovo je jedna ekstremno ozbiljna i ekstremno opasna situacija".

Ali što se točno može dogoditi i kako? Reaktori, kako smo i spomenuli, moraju stalno biti hlađeni, a hlade se na način da voda prolazi kroz njih. Ukoliko voda prestane stizati, ili čak ako se protok smanji, gorivo bi se počelo taliti. To bi zatim stvorilo visoki pritisak i može doći do eksplozije.

Čim bi se to dogodilo morala bi odmah krenuti evakuacija stanovništva jer bi iz elektrane krenuo nevidljivi oblak radijacije. Bio bi to veliki kaos, i to još u ratnoj zoni, kaos kakav još nije viđen - vjerojatno bi stotine tisuća ljudi pokušale odjednom pobjeći iz radijacijom zahvaćene zone.

Bi li se taj radioaktivni oblak mogao pratiti? Golim okom ne jer, kako smo i rekli, nevidljiv je, ali srećom postoje napredni instrumenti koji bi mogli detektirati kretanje i razinu radijacije.

Prvi efekt na ljude bilo bi akutno trovanje radijacijom, a dugoročno bi se pojavljivala razna oboljenja poput raka. Ljudi koji bi bili najbliže katastrofi, pogotovo ako bi netko pokušao ugasiti požar, osjetili bi trovanje radijacijom već za par sati. Oni izloženi manjim količinama vjerojatno bi isto dobili akutno trovanje, ali šansa za oporavak je veća. Oboljenje bi nastupilo kroz nekoliko dana, tjedana, a može i za par mjeseci.

Ljudi koji bi bili izloženi nižim razinama radijacije mogli bi posljedice osjetiti za nekoliko godina, možda čak i desetljeća.

Dakle, sama eksplozija na elektrani, čak i da izgleda dramatično - recimo da je pogođena raketom - nije nužno sigurna katastrofa. Bitni su reaktori. Oni su poprilično dobro zaštićeni od udara, ali bez hlađenja oni su zapravo ti koji bi u konačnici proizveli eksploziju i zatim puštanje radijacije. Drugim riječima, ispuštanje radijacije iz Zaporožja bio bi daleko gori scenarij nego sama eksplozija (koja možda i ne bi doprla do reaktora).

Kako smo i spomenuli. U trenutku ispuštanja radijacije od ključne važnosti je znati u kojem pravcu vjetar puše. S obzirom na položaj same elektrane jedan dio Europe bi sigurno bio kontaminiran, a o vjetru ovisi koji.

Koliku opasnost bi predstavljao dolazak radioaktivnog oblaka nad, recimo, naš dio Europe? Stvorila bi se prije svega velika panika i psihološki stres. Radijacija na ovakvoj udaljenosti svakako nije takva da bi ljudi bili "ozračeni i padali mrtvi", ali psihološko opterećenje bilo bi iznimno veliko kod svih koji su bili ozračeni, pogotovo zbog spoznaje da se oboljenja mogu javiti tek za više godina.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.