Moskva je znala da Turska priprema invaziju na sjever Sirije, a istu informaciju imao je i Damask, jer da nije tako Ankara bi se već suočila sa žestokom reakcijom ruske i sirijske strane, a ne sa priopćenjima u kojima se ne spominje riječ – agresija. Ovo dosta uvjerljivo tumačenje došlo je u ruske medije iz izvora u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova, te iz izvora bliskog vladi u Damasku.
'Svaka borba protiv terorističkih prijetnji u regiji sada je važnija nego ikada. Njena učinkovitost ovisi od uzajamnog djelovanja s Damaskom. Takva borba mora biti provedena na pravnoj osnovi, te u suradnji sa službenim sirijskim vlastima', naveo je u odgovoru izvor dnevnog lista Izvestija u ruskom Ministarstvu. Pitanje je bilo – da li je Moskva konzultirana prije turske intervencije i pohoda na sirijski grad Jarablus?
Izvor u Damasku naveo je kako razlog za ulazak turske vojske u Jarablus nije toliko borba protiv terorističke Islamske države, nego mnogo više da bi se spriječilo jačanje Kurda, koje provocira SAD. U prilog tezi da se Turska obračunava s Kurdima u Siriji idu i informacije da su teroristi napustili grad uoči turske ofenzive.
Da Moskva i Ankara imaju dogovor trebao bi potvrditi i posjet Vladimira Putina Turskoj 31. kolovoza, prema najavi turskih medija, kada će on zajedno sa Recepom Tayyipom Erdoganom gledati prijateljski nogometni meč dvije reprezentacije i dakako razgovarati o Siriji. Dijalog Putina i Erdogana biti će vjerojatno usmjeren na dogovor o podjeli sfera utjecaja u Siriji, ocjenjuju ruski eksperti, koji u ovome ratu 'svih protiv svih' pokušavaju objasniti složenost ruske pozicije.
Prema nekima od njih Putin bi mogao istupiti kao posrednik između Erdogana i Assada. Oni ocjenjuju da rusku posredničku ulogu može olakšati to što niti Ankara niti Damask ne žele nastanak sirijskog Kurdistana, te da Moskva podupire teritorijalnu cjelovitost Sirije. Ruski eksperti smatraju da je za Moskvu važno da turska vojna ofenziva bude kratkoročna, jer bi, ako ne bude tako, Rusija morala što prije zauzeti novu poziciju, kako bi zaštitila svoje interese zbog kojih je pokrenula sirijsku kampanju.
Ankara se pohvalila da je za svega 15 sati uspjela potisnuti snage ISIL-a iz okolice Jarablusa, odakle Turskoj dolaze najveće terorističke prijetnje, poput one od prije nekoliko dana, koja je u Gaziantepu odnijela 50 žrtava. Sve dok se Erdogan bude obračunavao s ISIL-om, Moskva mu ništa neće zamjeriti, ali je veliko pitanje što će biti ako Turska bude pretjerala u potpori snagama sirijske 'umjerene opozicije',odnosno ako bude okupirala sjeverni dio Sirije, te ako zatraži odlazak Assada, što je stari američki zahtjev. Kako bi se prema tome očitovali u Moskvi?
Moskva je za sada vrlo oprezna u službenim reagiranjima, koja mnogo više sliče na šutnju i odobravanje, nego li na osudu. 'Duboko smo zabrinuti zbog eskalacije tenzija na tursko – sirijskoj granici nakon što je Ankara poslala svoje oružane snage u sirijski teritorij', priopćilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova.
Razlog za ovako mlitavo reagiranje Moskve možemo potražiti u činjenici da Rusija ne može otvoreno pokazati zadovoljstvo, unatoč tome što je na neki način uključila Tursku u svoju borbu protiv ISIL-a. Da bi Moskva javno mogla demonstrirati potporu turskom ulasku u Siriju zbog antiterorističke borbe, onda bi najprije Erdogan trebao zatražiti dopuštenje Assada da pošalje svoju vojsku preko granice, a Assad bi mu to trebao odobriti. Niti je Erdogan to zatražio, niti bi mu Assad to dopustio, što je Moskvu dovelo u poziciju u kojoj ne može izraziti principijelnost, inače svoje omiljeno diplomatsko oružje.
No dojam je da se niti Damask nije previše uzrujao zbog ulaska turske vojske bez Assadovog dopuštenja. Pomirljivost sirijske vlade prema turskoj invaziji ruski eksperti pokušavaju objasniti činjenicom da Turska u okviru zapadne koalicije predvođene SAD-om službeno već od ranije sudjeluje u borbi protiv ISIL-a, zbog čega se njen angažman ne smatra novim.
Dok Kremlj o svemu ovome šuti, eksperti uvjeravaju javnost da budućnost Sirije, a prije svega Assada, ključno ovisi o Rusiji. Ukoliko bi Moskva dopustila Turskoj da se učvrsti na sjeveru Sirije i utvrdi 'tampon zonu', onda Assad više ne bi mogao računati da će taj teritorij vratiti pod svoju kontrolu. Zbog toga dio ruske javnosti vjeruje da će turska invazija biti okončana za nekoliko dana, te da će sirijski Kurdi biti uključeni u mirovne pregovore u Ženevi. Ovaj scenarij isključuje teritorijalni raspad Sirije.
Kada je riječ o Assadu, njega više treba brinuti eventualni duži ostanak turske vojske u Siriji, nego li pozivi koji mu stižu od Erdogana da treba napustiti predsjedničko mjesto. Ukoliko će Putin i dalje ostati na njegovoj strani i čuvati mu tron, onda su velike šanse da će politički preživjeti i ovu invaziju iz Turske. To može značiti da Damask, Ankara i Moskva zbilja imaju nekakav dogovor, koji za sada ide po planu.
U tom 'dogovoru' navodno je i Iran, koji također računa na svoju zonu utjecaja u Siriji, jer je angažman Teherana u ratu bio neizmjerno veliki, čak veći nego ruski. Sirijski Kurdi tvrde da je njima namijenjena uloga žrtve u dogovoru koji su sklopili Turska, Rusija, Iran i SAD. U kurdskom Sirijskom demokratskom savezu uvjereni su da je cilj Turske zauzimanje Aleppa, čime bi stekla dobru pregovaračku poziciju.
Ruski vojni ministar Sergej Šojgu objavio je da je prema odluci vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, predsjednika Putina, započela velika provjera borbene gotovosti, koja će trajati do 31. kolovoza, a uključuje veći dio vojske, flote, te zračno – svemirskih snaga. Dovođenjem vojske u stanje pripravnosti Putin kao da je naglasio svima da se dogovori moraju poštivati.
Osim što dogovori postoje da bi se poštivali, oni su tu i da bi se kršili. Tanke linije koje spajaju interese različitih država i saveza istodobno stoje naspram njih kao granica koja ne smije biti zgažena. U ratu svih protiv svih savezi su krhki, a interesi međusobno isprepletani, ali na kraju ne mogu svi biti pobjednici. Netko će morati i izgubiti. Pored ISIL-a, koji je formalno zajednički neprijatelj svima, još netko će morati odustati od svojih ambicija.
Za sada se čini da će izgubiti oni koji ne budu imali potporu Moskve, a to su izgleda Kurdi. Rusija je nedavno podržala kurdski Nacionalni pokret, koji je otvorio ured u Moskvi, te je zatražila da njegovi predstavnici budu uključeni u međusirijske mirovne pregovore. Sada je drukčije, ne samo zbog podgrijavanja prijateljskih odnosa između Rusije i Turske, nego i zbog toga što je Nacionalni pokret de facto proglasio svojim relativno veliki dio sirijskog teritorija, čemu bi se Rusija morala principijelno usprotiviti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
