Statistike i tragedije: Žito iz Odese, Mariupolja, preko Dunava ili kroz Bjelorusiju...? Tko će prije izgladnjeti svijet?

Tijekom jučerašnjeg dana objavljen je intervju kojeg je prošlog tjedna za rusku državnu televiziju dao Vladimir Putin. Očekivano, glavna tema razgovora je Ukrajina, točnije izvoz žita. Danas ćemo se osvrnuti na sam intervju kako bismo vidjeli što se događa po ovom pitanju, barem iz ruske, odnosno konkretno Putinove perspektive.

Intervju dolazi neposredno nakon što su sastanak održali Putin i Macky Sall, predsjednik Afričke unije. Pritom se opširno razgovaralo o hrani, odnosno dostupnosti hrane zbog aktualnog rata u Ukrajini, ali i samoj cijeni hrane koja naglo raste te bi uskoro - naročito u zemljama gdje je uvoz visok (brojne afričke zemlje) - moglo doći i do pojave gladi. Od strane voditelja intervjua upitan je da se prvo osvrne na ovo pitanje.

Putin oštro odbacuje bilo kakvu rusku odgovornost za aktualnu situaciju s hranom. Ističe kako je stanje na globalnom tržištu hrane bilo loše i prije početka rata u Ukrajini. "Situacija je to koja traje još od veljače 2020., odnosno od pandemije koronavirusa", ističe Putin te skreće odgovornost na rivala, SAD. "Financijske i ekonomske vlasti u SAD-u nisu našle bolje rješenje nego da daju velike količine novca stanovnicima, poslovanjima i ekonomskom sektoru", rekao je.

No, zar nije to nešto što su činile i druge zemlje, svakako i Rusija? Putin se slaže, ali tvrdi da je Rusija to radila "puno preciznije" i bez "remećenja makroekonomskih indikatora". Drugim riječima, Putin direktno krivi SAD za visoku inflaciju koja je pogodila brojne zemlje. No, inflacija u Rusiji je trenutačno znatno viša nego u SAD-u, 17.5% u odnosu na 8.5%.

Smatra da je američka financijska situacija prvi korak koji je doveo do krize hrane. Drugi je pak, tvrdi Putin, "kratkovidna politika europskih zemalja". Pritom misli na europske poteze (djelomičnog) napuštanja ruskih energenata. "Mnogi su zabrinuti oko klimatskih promjena, sve je to u redu, ali onda su date neutemeljene ideje po pitanju što se treba učiniti u energetskom sektoru. Kapaciteti alternativnih vrsta energije su precijenjeni: solarna energija, energija vjetra, hidrogen... sve one imaju dobre šanse u budućnosti, vjerojatno, ali ne i danas. Danas se od alternativnih izvora energije ne može proizvesti dovoljno, uz dovoljnu kvalitetu i uz prihvatljivu cijenu", rekao je.

Pojasnio je da je i zbog nedovoljnog ulaganja u tradicionalnu energiju također došlo do porasta cijena, a onda je sve dalje povezano. Cijena gnojiva raste jer se plin koristi u proizvodnji nekih vrsta gnojiva. Zatim neminovno raste i cijena hrane. "Mi smo upozorili na to i to nema nikakve veze s ruskom vojnom operacijom u Donbasu. Nikakve veze", rekao je.

Dobro, teško je reći da bi situacija svejedno bila do ove mjere krizna da nije bilo ruske invazije na Ukrajinu. Invazija je svakako pogoršala već ionako teško stanje, čak i prije 24. veljače jer zapravo prije tog trenutka još od jeseni smo imali gotovo svakodnevnu neizvjesnost po pitanju hoće li Rusija napasti Ukrajinu ili ne.

No, zar Rusija trenutačno ne sprečava da žito iz Ukrajine bude poslano prema drugim zemljama? Upravo to je jedno od idućih pitanja koje mu je postavljeno. Putin i ovo opovrgava. Daje poduži odgovor kojeg se isplati pročitati u kompletu, kasnije ćemo ga prokomentirati.

Za vrijeme intervjua još je upitan kako bi to konkretno funkcioniralo kada bi se žito prebacivalo preko luka koje su pod ruskom kontrolom, odnosno koji bi bili uvjeti. Putin poručuje kako "nema uvjeta" te još jednom poručuje kako će Rusija omogućiti miran prolaz kroz Azovsko more i dalje prema Crnom moru.

Zanimljivo je Putinovo pojašnjenje ovog problema gdje gotovo da polazi iz točke gledišta da "problema nema". Ipak, neki detalji ukazuju na to da problema itekako ima.

Kao prvo, Putin svojim statistikama svakako nastoji prikazati situaciju koja bi išla u korist Rusije. Primjerice, spominje kako pšenica čini "tek 20%" prehrambenih proizvoda u svijetu. No, ovo bi se moglo reći i "čak 20%", što je možda i korektnija konstatacija. Nadalje, govori o svjetskom prosjeku, ali nije nužno cijeli svijet pogođen situacijom u Ukrajini već zemlje koje su od tamo uvozile najviše žita - zemlje poput Egipta, Etiopije, Jemena, Libanona... dakle zemlje gdje čak i manji poremećaj (bilo u dostupnosti ili cijeni hrane) može imati vrlo dramatične posljedice po stanovništvo.

Kao drugo, Putin nabraja brojne načine kako Ukrajina može izvesti svoje žito "bez problema". Realno svi ovi putevi su zapravo problematični. Izvoz preko okupiranog Mariupolja za Kijev sigurno ne dolazi u obzir jer bi to bilo ekvivalentno kapitulaciji. Svi drugi putevi, osim preko mora, su skupi što bi još i dodatno povećalo cijene. Put kroz Bjelorusiju je najpraktičniji, da, ali onda se moraju ukinuti sankcije prema Bjelorusiji što bi pak bila kapitulacija Zapada. Razminiravanje ispred Odese pak zvuči kao pokušaj da se grad otvori ruskoj pomorskoj invaziji - je li to Putinov plan ili nije, tko zna, ali na prvu svakako tako zvuči.

Prema UN-u Rusija osigurava 17% globalnog žita, Ukrajina 10%. Niti jednu zemlju ne može se izbaciti iz te računice bez da to rezultirala velikom krizom.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.